Fra Ivan Matić kazao je na početku kako je terminologija o životnoj ispovijedi nastala iz iskustva ljudi koji se dugo nisu ispovijedali. Naglasio je da u smislu sakramenta ne postoji razlika. “Jedna je ispovijed”, rekao je. Istaknuo je i važnost ispita savjesti u pripremi za sakrament ispovijedi.

O. Zlatko rekao je kako bi svaka ispovijed trebala biti životna prekretnica. Naglasio je važnost razumijevanja i raspoloživosti za vjernike koji dolaze.

Psiholog Nikić govorio je o razlici između sakramenta ispovijedi, duhovnog razgovora i psihoterapije. Poručio je da je kod ispovijedi bitno skrušeno i iskreno reći svoje grijehe. Drugi segmenti duhovnosti trebalo bi ostaviti za duhovni razgovor, rekao je. “Primarni cilj sakramenta ispovijedi jest pomirenje s Bogom”, kazao je o. Mijo dodavši da je sekundarni učinak psihološko rasterećenje i mir. “Kod psihoterapije je primarni cilj ono što je kod ispovijedi sekundarni učinak”, pojasnio je. Istaknuo je da psihoterapija ne pruža pomirenje s Bogom, ali može pomoći otvorenosti duha za povezivanje s Bogom. O. Mijo rekao je također da svećenik treba i može prepoznati u ispovijedi potrebu za psihološkom pomoći. Istaknuo je važnost suradnje psihologa, psihijatara i svećenika.

Primarni cilj sakramenta ispovijedi jest pomirenje s Bogom.

Župni vikar Pletikosić kazao je da nije lako teško zgriješiti. “Smrtni grijeh je onaj kojemu je objekt teška stvar, koji je učinjen pri punoj svijesti i slobodnim pristankom”, rekao je dodavši da, ako nedostaje i samo jedan element, radi se o lakom grijehu. Istaknuo je da to nije uvijek lako razlučiti. O. Zlatko spomenuo je i pokajnički čin na početku mise rekavši da je ono važno jer po njemu uistinu primamo oprost lakih grijeha. Kazao je također da ne treba ispovijedati tuđe nego svoje grijehe.

Fra Ivan istaknuo je da je ispovijed sakrament žive prisutnosti Isusa Krista. “Mi dolazimo Isusu Kristu, to je ono što je temelj ovoga i drugih sakramenata”, rekao je. Pojasnio je da je to također sakrament Crkve te je potreban svećenik koji je u sakramentu in persona Christi – u osobi Krista. Naglasio je važnost vjere kako bi se shvatilo da je svećenik onaj koji posreduje milost i onaj kojega je Krist pozvao da bude posrednik. Svećenikova grešnost ne priječi djelovanje Božje milosti.

Svećenikova grešnost ne priječi djelovanje Božje milosti.

Psiholog Nikić poručio je da je Isus rekao apostolima da će biti oprošteno onima kojima oni oproste. “Onaj koji je krv svoju prolio za oproštenje grijeha, tako je odredio”, kazao je.

O. Zlatko govorio je o odlučnosti ne griješenja nakon ispovijedi. “To je nužno za dobru ispovijed, valjanu”, poručio je. Rekao je također da navika dovodi do grijeha te može učiniti da tonemo u grijehu i izgubimo osjećaj.

O važnosti dnevnoga ispita savjesti govorio je o. Mijo Nikić. Kazao je da bez refleksije osobnoga života nema duhovnoga razvoja ni psihološkog napretka.

Fra Ivan rekao je da je pomirenje s bližnjim usko povezano sa sakramentom ispovijedi dodavši da ljudi to često zaboravljaju. “Kada mi razmišljamo o grijehu, treba promatrati i dinamiku grijeha kao povredu ljubavi. Ako sam ja povrijedio ljubav Božju, tu se radi o grijehu. Ili ako sam povrijedio ljubav prema bližnjemu, bilo riječima, bilo nekim djelima, gestama, čak i mislima može doći do grijeha. Tu je povreda ljubavi, naravno da to traži pomirenje”, istaknuo je. Naglasio je također važnost molitve za milost da Krist oprašta u nama snagom njegove ljubavi.

Također je kazao da osoba koja formalno nema uvjete za sakrament ispovijedi, može doći na ispovijed, a na svećeniku je da procijeni situaciju.

O. Mijo kazao je da je ispovjedna tajna nepovrediva te nikakav zakon ne može prisiliti svećenika da ju prekrši jer se radi o najdubljem i najintimnijem susretu čovjeka. Dodao je da svećenik može uvjetovati odrješenje penitentu kada se radi o počinjenom zločinu potičući ga da ispravi zločin po zakonima društva i Crkve. Također je kazao da osoba koja formalno nema uvjete za sakrament ispovijedi, može doći na ispovijed, a na svećeniku je da procijeni situaciju. Ipak, naglasio je da je odrješenje u takvim slučajevima iznimka.

O pokori je govorio o. Zlatko istaknuvši važnost razmišljanja o tome da pokora pomogne osobi da se popravi.

Psiholog Nikić naglasio je da se grijesi opraštaju Kristovom ljubavlju koji je prolio svoju krv za oproštenje grijeha, a pokora je prisutna kao zahvala Isusu za ljubav. Istaknuo je i važnost razboritosti ispovjednika kod davanja pokore kako se ne bi čovjeka uvelo u još veću tjeskobu i nemir, nego ih se oslobodilo od tjeskobe nastale zbog grijeha.

Cijelu emisiju možete pogledati na Facebook stranici Hrvatskoga katoličkog radija.