Žene nikada neće biti svećenice

Često se spominje uz temu ženidbe svećenika, no ovaj se crkveni nauk ne može promijeniti. Godine 1994. papa Ivan Pavao II. izdao je apostolsko pismo “Ordinatio Sacerdotalisu” kojem je proglasio jednom za svagda da ”Katolička crkva nema nikakve ovlasti podijeliti svećenički red ženama i ove se prosudbe definitivno moraju držati svi vjernici Crkve”. Za razliku od pitanja ženidbe svećenika (koje je moguće promijeniti), žensko ređenje je nešto što se neće dogoditi. To nije tzv. ”stakleno zvono” ili pokušaj Crkve da ograniči djelovanje žena, naprotiv, to je nepogrešivo priznanje da muškarci i žene imaju drugačije uloge i da je Krist ustanovio muško svećenstvo, prenosi Catholic Exchange. 

Biblija je katolička knjiga

Jeste li ikada razmišljali o tome kako je nastala Biblija? Malo poznata, no jasno dokumentirana činjenica jest da je knjige Biblije sastavila Katolička crkva. Dugi niz godina nakon što je Krist uzašao na Nebo, postojala je rasprava o tome koji su svetopisamski spisi bili nadahnuti od Boga. Kanon Svetog pisma prvi je put službeno proglašen na crkvenom koncilu u Rimu 382. godine. Na koncilima u Hiponu (393.g.) i Kartagi (397.g.) 46 knjiga Starog i 27 Novog zavjeta koje se pojavljuju u današnjoj Bibliji potvrđene su nadahnutima od Boga.

Petak je još uvijek dan za pokoru

”Pokornički su dani i vremena u općoj Crkvi svaki petak u godini i korizmeno vrijeme” (ZKP 1250). Za naša područja u petak je nemrs, to jest ne jede se meso, ali, ako je netko u takvim okolnostima da mora jesti meso (npr. na terenu, u bolnici i sl.) može jesti meso, a umjesto toga se u petak treba odreći nečega drugoga ili učiniti neko dobro djelo, u znak sjećanja na Gospodinovu smrt na križu.

Poništenje braka nije crkveni razvod

Za razliku od pravnog procesa poznatog kao ”razvod” (u kojem je brak okončan), proglašenje o ništavnosti ženidbe (poništenje) izjavljuje da brak nije nikada valjano postojao. Odluka se temelji na činjenici da su na dan izmjene bračnih zavjeta nedostajali neki bitni elementi. Ovaj proces potpuno je u skladu s katoličkim naukom u vezi neraskidivosti braka.

Umjetna oplodnja moralno je neprihvatljiva

Mnogi katolici koji pate od neplodnosti koriste ovu metodu u nadi da će imati dijete, ne bivajući svjesni da ovaj postupak Katekizam Katoličke crkve naziva moralno neprihvatljivim. U enciklici pape Ivana Pavla II. “Donum Vitae”, Crkva kaže ”…sukladno tradicionalnom naučavanju o blagodatima braka i o dostojanstvu osoba, Crkva se i nadalje, s moralnog stajališta, protivi homolognoj oplodnji in vitro, ona je u sebi nedopuštena i u neskladu je s dostojanstvom rađanja i bračnog sjedinjenja, pa i tada kad se sve poduzme da ne dođe do smrti ljudskog embrija”.

Nema spasenja izvan Katoličke crkve

Prema Katekizmu, punina spasenja dolazi od Krista, Glave, po Crkvi koja je njegovo Tijelo. To ne znači da nekatolici ne mogu postići spasenje. Pojedinci koji nisu svjesni da je Katolička crkva ona prava, istinita Crkva, mogu i dalje postići spasenje po zaslugama Crkve, unatoč nedostatku znanja.

Katolici se ne klanjaju Blaženoj Djevici Mariji i svecima

Katolička vjera naučava da se trebamo klanjati samo Bogu. Blaženu Djevicu Mariju i svece trebamo štovati, a ne im se klanjati. Međutim, zagovor svetaca može biti vrlo moćan i nasljedovanje njihovih vrlina može nam pomoći na putu za Nebo.

Pakao i čistilište još uvijek postoje

Suprotno vjerovanju mnogih katolika, Crkva još uvijek naučava da ”duše onih koji umiru u smrtnom grijehu odmah nakon smrti silaze u pakao, gdje trpe paklene muke, vječni oganj” (KKC 1035). Nadalje ,”Oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju, kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost” (KKC 1030). Ovaj proces čišćenja, službeno potvrđen od Crkve na koncilima u Firenzi i Trentu, poznat je kao čistilište.

U hitnim slučajevima svatko može krstiti

Iako su redoviti službenici krštenja biskupi, svećenici i đakoni, svatko može udijeliti sakrament krštenja u hitnim slučajevima, čak i nekrštenik. Ova izuzetna odluka može se pripisati nužnosti krštenja za spasenje čovjeka i želji Crkve da bude lako dostupno svima.

Misna žrtva jednaka je žrtvi na Kalvariji

Najveća pogreška koju mnogi katolici čine jest da doživljavaju svetu misu kao ”još jednu crkvenu službu”, sličnu onima koje imaju druge religije. U misi, Kristova žrtva na križu je uprisutnjena, slavi se sjećanje na nju i primjenjuje se njezina spasenjska moć. Tridentski koncil kaže da je Krist svojoj Crkvi ostavio ”vidljivu žrtvu koja bi trebala predstavljati onu krvnu jednom prinesenu (žrtvu) na križu i koja bi bila uspomena na nju do kraja vremena, i čija bi se spasonosna snaga primjenjivala za oproštenje onih grijeha koje mi svaki dan činimo”. Kada pohađamo misu, mi se mistično prebacujemo na Kalvariju, gdje se možemo sjediniti  s Kristovom žrtvom i prikazati Ocu.

Iako je navedeni popis samo zagrebao po površini katoličke vjere, ipak daje uvid u dubinu katoličkog nauka. Daljnja objašnjena o ovim i drugim temama možete naći istražujući Zakonik kanonskog prava i Katekizam Katoličke crkve.

Ne samo da će nam proučavanje nauka Katoličke crkve omogućiti da bolje branimo svoju vjeru kada smo izazvani, nego će nam pomoći da postanemo bliži našem Gospodinu i Spasitelju Isusu Kristu, koji je osnovao našu Crkvu prije 2.000 godina.