Ovaj događaj zbio se u sakristiji crkve Marije Pomoćnice kršćana koju je don Bosco sagradio u blizini kompleksa domova i škola za dječake u Torinu, piše Catholicexchange.com.

Kad je don Bosco stigao, pitao je djevojčicu o njenom stanju. Maria Stardero nije bila rođena slijepa, nego je vid potpuno izgubila posljednje dvije godine. Doktori su tvrdili da nema nade za njen vid. Na njegovo pitanje vidi li predmete barem po veličini, odgovor je bio – negativan, kao i na pitanje može li vidjeti svjetlo.

“Želiš li vidjeti?”, pitao ju je don Bosco. “O, da. To je jedina stvar koju želim”, odgovorila je Maria Stardero.

“Hoćeš li koristiti svoje oči za dobro svoje duše i ne vrijeđati Boga?”, zapitao je, a djevojčica je radosno odgovorila: “Obećavam da hoću. Svim svojim srcem.”

Don Ivan Bosco rekao joj je: “Dobro. Ti ćeš dobiti opet vid.”

Prisutne je ohrabrio da imaju povjerenja u Gospin zagovor. Izmolio je s njima Zdravo Mariju i drugu molitvu Gospi, Zdravo Kraljice. Još ih je jednom pozvao na apsolutno povjerenje u molitve Majke Božje i blagoslovio djevojčicu. Poslije toga je, držeći medaljicu Marije Pomoćnice kršćana, Mariju upitao: “Za slavu Božju i Blažene Djevice, reci mi, što držim u ruci?”

“Vidim”, rekla je djevojčica i odmah počela opisivati detalje medaljice.

Kad je ispružila ruku, don Bosco je medaljicu zakotrljao u kut sakristije, želeći da sama dođe do nje kako bi se osvjedočila da joj je Blažena Djevica potpuno vratila vid.

Djevojčica je otišla do zatamnjenog dijela prostorije i sama pronašla i donijela mu medaljicu. Maria je bila tako radosna da je potpuno zaboravila zahvaliti don Boscu. Nedugo zatim, vratila se s donacijom za njegov rad. Punih četrdeset šest godina nakon toga, godine 1916., kako je provjerio jedan salezijanac, Maria je još uvijek imala savršen vid.