Kardinal Wilton Gregory razmišlja o daru poznavanja i suradnje s trojicom papa. “Kakvo divno putovanje vjere koje sam prošao i iskusio. Kako je dragocjena vjera koju dijelim s katolicima diljem svijeta.”
Kardinal Wilton Gregory, nadbiskup Washingtona, bio je jedan od mnogih kardinala prisutnih na svečanoj misi zadušnici za papu emeritusa Benedikta XVI. održanoj u četvrtak. Tijekom biskupske službe kardinal Gregory surađivao je s trojicom papa, a u službu biskupa pozvao ga je papa Ivan Pavao II., piše Vatican News.
Veći dio svog mandata nadbiskupa Atlante vršio je za vrijeme Benedikta XVI., a papa Franjo ga je imenovao nadbiskupom Washingtona, te kasnije i proglasio kardinalom. U intervjuu za Vatican News, kardinal Gregory istražuje poseban dar koji je Bog dao Crkvi preko svakog od ovih papa, kao i nekoliko sjećanja koja ima o pokojnom papi emeritusu Benediktu XVI.
Ivan Pavao II. angažirao je cijeli svijet
Kardinal Gregory: Htio bih započeti s time da je moje iskustvo svetog Ivana Pavla II. bilo da je on Papa koji je angažirao cijeli svijet. Bio je Papa misionar koji je posjećivao mjesta koja Papa nikada ranije nije posjetio.
Cijeli svijet pripada Crkvi, a on je nastojao posjetiti svaki kutak ove globalne Crkve koju smo blagoslovljeni imati.
Njegova otvorenost prema kulturološkim različitostima koje ispunjavaju Crkvu bila je jasna. Postoji mnoštvo fotografija na kojima nosi odjeću i šešire i druge dijelove odjeće domicilnog stanovništva koje je dobio na dar. Ali i u tim susretima pokazao je da cijeli svijet pripada Crkvi i da će nastojati posjetiti svaki kutak ove globalne Crkve koju smo blagoslovljeni imati.
Benedikt XVI. profesor
Papa Benedikt, doživio sam osobno, ali i promatrajući ga, bio je Papa “profesor”. Bio je Papa učitelj i pozivao se na darove, veliko iskustvo kao učenjak i kao profesor. Poučavao je Crkvu na mnogo istih načina na koje sam siguran da je činio kao profesor na sveučilištu u nadi da će tako angažirati svoje studente – on bi bio onaj koji bi stajao ispred učionice, a ne samo govorio, već slušao. Dobar učitelj uvijek sluša, jer slušajući otkrivate ono što učenici ne razumiju, a ono što dobro razumiju, svojim pitanjima i interakcijom s njima.
Papa Franjo podsjeća na najmanje
Papa Franjo podsjetio je Crkvu na nešto što nam je Gospodin Isus rekao – da su siromašni, marginalizirani i obespravljeni najmanja Njegova braća i sestre i on je prisutan u njima. I više od toga, prekorio je Crkvu – sve nas – da se aktivnije angažiramo u brizi za siromašne, ljude koji žive na rubovima društva i one koji žive u očajničkom siromaštvu.
Govorio je o činjenici da je zemlja zajednički dom i da smo odgovorni – svi mi – brinuti za ovaj zajednički dom koji je naš jer nam je dan kao naslijeđe za koje se trebamo brinuti, njegovati, a potom prenositi budućim generacijama. A Sveti Otac papa Franjo, ne samo da sam radi te stvari, nego nas stalno podsjeća da je to aktivnost koja je više od nečega što Papa radi. To je nešto što svi moramo činiti, a to je pružiti ruku u milosrđu i pravdi, brinuti za one čiji su životi tako krhki i očajnički trebaju evanđelje i evanđeosku ljubav.
Sjećanja na papu Benedikta
Papa Benedikt uvijek je bio privlačan. Mislim da ga izazovna pitanja nikad nisu odbijala. Kao što sam prije spomenuo, on je bio profesor i stoga je razumio što stajanje u predavaonici ili učionici znači – da se možete suočiti s teškim, izazovnim pitanjima. Ali isto tako mislim da je promijenio smjer pohoda ad limina apostolorum (»ad limina apostolorum«: pohod »na apostolske pragove«, to jest na grobove apostola Petra i Pavla. Običaj da svaki dijecezanski biskup u Katoličkoj Crkvi pohodi svake pete godine rimske bazilike, da pođe na pragove, tj. grobove apostolskih prvaka Petra i Pavla) tako što je prešao s tradicionalnog susreta s dijecezanskim biskupom jedan na jedan. Papa Benedikt razvio je tradiciju okupljanja biskupa metropolitanske provincije kako bi razgovarali o Crkvi u određenoj regiji. To je bila njegova inovacija.
Promijenio je tu konfiguraciju ad limina jer mislim da je papi Benediktu trebala učionica! Ali i zato što je želio vidjeti više na strukturalni način, izazove s kojima se Crkva suočavala, kako kod nas, tako i u drugim zemljama svijeta. A sada je papa Franjo to podigao na još jedan stupanj. On okuplja mnogo veće regije izvan provincija. Počinje riječima: “Razgovarajmo. Pustite me da vas čujemo i nećete time reći nešto što bi bilo neprikladno ili nepoželjno“. I još jedna dinamika koja se razvila u tom načinu obavljanja ad limina je da biskupi razgovaraju jedni s drugima. I mislim da je to još jedan izazov koji papa Franjo želi postaviti pred episkopat – „Braćo, niste ovdje samo da razgovarate sa mnom, niste ovdje samo da razgovarate s kurijskim službenicima, ovdje ste da razgovarate jedni s drugima također u kontekstu i u prisutnosti pape“.
Svi nedavni papini prethodnici “prisutni” na Piazzi
Dok sam sjedio na Piazzi, jedna me misao vratila na prvi put kad sam posjetio crkvu Svetog Petra. Upravo sam bio stigao u Rim. Bilo je to u kolovozu 76. Tom prilikom popeo sam se skroz do vrha kupole. Bio sam dovoljno mlad za to. Prvi put vidio Baziliku svetoga Petra. I kao većina ljudi, bio sam zadivljen njenom ljepotom, veličinom, dimenzijama itd.
Užasan je gubitak ako izgubimo iz vida svoje jedinstvo, jer tako gubimo iz vida ono čemu nas Krist poziva.
Ali danas, dok sam sjedio tamo, moleći se za pokoj duše pape Benedikta i slušajući riječi pape Franje, dopustio sam da se te godine sruše u moje srce i da kažem: “Kakvo divno putovanje vjere koje sam prošao i iskusio. Kako je dragocjena vjera koju dijelim s katolicima diljem svijeta.”
Kad sam pogledao oko sebe i vidio grupu kardinala, biskupa i svećenika, postoji osjećaj jedinstva koji imamo, ponekad to izgubimo iz vida. A to je užasan gubitak jer ako izgubimo iz vida svoje jedinstvo, gubimo iz vida ono čemu nas Krist poziva. Dok sam gledao oko sebe i vidio biskupe iz različitih kultura i različitih rasa i različitih dobi, različitih obrednih obitelji, dobio sam osjećaj zajedništva koji nemate čak ni kad se okupite kao nacionalna skupina. Bilo je to prekrasno iskustvo.
Papa Benedikt je otišao Bogu i o njemu razmišljam kao o nekome tko je bio učitelj i angažirao je Crkvu u stilu predavaonice. Ali uvijek nas poziva da budemo vjerni, da upoznamo vjeru, da živimo vjeru.
Jako sam sretan što imam priliku otvoriti svoje srce u ljubavi i zahvalnosti što sam svećenik, biskup, sada član Kardinalskog zbora. Kakav je to dar bio svih ovih godina i nadam se da će mi Gospodin i dalje dopuštati da to činim velikodušno, učinkovito i s radošću.