Bio sam zapanjen kad sam prije nekoliko mjeseci gledao video snimku očevog sprovoda, gledajući kako lijes polako spuštaju u grob dok su se obitelj i prijatelji molili za njega. Tada sam se ozbiljno zapitao koliko je autentična moja vjera u uskrsnuće mrtvih. Vjerujem, ali, suočen sa smrću voljene osobe, osjetio sam da mogu više vjerovati. Isprosio sam tada od Gospodina milost da stvarno povjerujem u ovaj moćni članak naše vjere.

Toliko smo puta molili Vjerovanje, bezbroj puta ispovijedajući da vjerujemo u uskrsnuće mrtvih. No, zastanemo li ikada da se zapitamo vjerujemo li doista u uskrsnuće mrtvih? Drugim riječima, utječe li ovo uvjerenje na dubok način na naše živote, piše vlč. NNamdi Moneme s portala Catholic Exchange.

U evanđeoskom odlomku prošle nedjelje nevjerni saduceji pokušali su ismijati ideju o bilo kakvom uskrsnuću iznoseći priču o ženi koja je imala sedam muževa zaredom, a ipak je umrla bez djece. Završili su pitanjem Isusu: “Sada pri uskrsnuću čija će žena biti žena? Jer svih sedam bili su u braku s njom.”

Isus je odgovorio tvrdnjom da iskustvo uskrsnuća potpuno preobražava nas i naše međusobne odnose. U uskrsnuću, nećemo čak ni imati zajednice kao što ih imamo u ovom životu, “Oni koji se smatraju dostojnima postići uskrsnuće mrtvih niti se žene niti udaju.” Također smo preobraženi iskustvom uskrsnuća: “Ne mogu više umrijeti, jer su kao anđeli” (Lk 20,27-38).

Ako uskrsnuće potpuno mijenja nas i naše odnose s drugima, ne bi li naša vjera u uskrsnuće mrtvih također trebala promijeniti nas i način na koji danas živimo. Vjera u uskrsnuće mrtvih mora biti više od članka vjere u koju treba vjerovati i koju treba javno ispovijedati, u načinu na koji danas živimo.

Postoji pet sigurnih znakova da doista vjerujemo u uskrsnuće mrtvih.

Prvo, nikada ne gubimo nadu u ovom životu. Naša nada nije ni u čemu što bi nam ovaj svijet mogao ponuditi ili što bismo mogli postići. To je životvorna nada koja se temelji isključivo na onome što je Bog učinio za nas uskrsnuvši Isusa od mrtvih, „Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista! Po njegovom velikom milosrđu nanovo smo rođeni u živu nadu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih” (1 Pt 1,3).

Zbog ove žive nade iz Kristova uskrsnuća nikada ne odustajemo od bilo čega što u nama potiče Božja ljubav. Ne odustajemo u svom molitvenom životu, životu služenja, našoj neprestanoj borbi s grijehom, našim voljenima, našem trajnom obraćenju i našem svjedočenju za istine Krista Isusa. Ne prepuštamo se obeshrabrenju ni u kojem obliku niti živimo u strahu i tjeskobi jer znamo da patnja, grijeh, bol, poraz, gubitak itd. nemaju i ne mogu imati konačnu riječ.

Drugo, volimo druge kao svoju braću i sestre u Kristu. Kao djeca uskrsnuća, imamo uvjerenje u Isusove riječi: “Bog nije Bog mrtvih, nego živih, jer u Njemu svi žive.” Mi tako ljubimo sve osobe – žive i mrtve – radi Krista. Zato se žrtvujemo i molimo za mrtve koji se pročišćavaju u plamenu ljubavi Čistilišta. Ne ignoriramo ih i ne zaboravljamo kao da su već sveci na nebu!

Također dopiremo do onih koji sada žive čak i ako ne cijene ili ne uzvraćaju našu ljubav. Svoju ljubav prema njima iskazujemo djelima milosrđa jer znamo da će nas Bog sigurno nagraditi i za najmanje stvari koje činimo iz ljubavi prema Njemu, “Tko napoji jednoga od ovih najmanjih makar i čašom hladne vode jer je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća” (Mt 10,42).

Treće, nastojimo poštovati sve Božje zakone i zapovijedi. Braća Makabejci su bili spremni na mučenje i ubijeni jer nisu jeli zakonom zabranjenu svinjetinu. “Spremni smo umrijeti radije nego prekršiti zakone naših predaka.” Ispunjeni vjerom u uskrsnuće, hrabro su govorili svojim mučiteljima: “Ti nam, zlikovče, oduzimaš sadašnji život, ali će nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni.” (2 Mak 7,2.9).

Pokazujemo da vjerujemo u uskrsnuće mrtvih kada smo i mi spremni umrijeti radije nego prekršiti objavljenu Božju volju za nas. Nastojimo mu se pokoravati cijelo vrijeme, bez obzira na cijenu ili posljedice naše vjernosti Njemu. Ne bojimo se stajati sami pred zlim svijetom koji krši i prezire Božje zapovijedi. Naši kompromisi s grijehom i naš izbor da mu ne budemo poslušni pokazuju da nam nedostaje duboka vjera u uskrsnuće mrtvih.

Četvrto, spremni smo trpjeti za puninu kršćanske vjere koju smo primili od samoga Krista po Njegovoj Katoličkoj Crkvi. Sveti Pavao je molio da Gospodin usmjeri srca kršćana u Solunu na “ljubav Božju i na postojanost Kristovu” (2 Sol 3,5). Vjera u uskrsnuće mrtvih također nas poziva da budemo postojani u onome što vjerujemo sudjelujući u izdržljivosti raspetoga Krista pred patnjama.

Svoju vjeru u uskrsnuće mrtvih pokazujemo svojom spremnošću trpjeti za ono u što vjerujemo. Trpimo iskušenja od demona, ruganja i uvrede od ljudi izvan Crkve koji mrze vjeru, skandale od onih unutar Crkve i progon od onih koji nas mrze zbog onoga što vjerujemo.

Na kraju, s poštovanjem koristimo svoja tijela u ljubavi i služenju Bogu i drugima. Sveti Pavao povezuje kršćansku seksualnu etiku s vjerom u uskrsnuće mrtvih: „Ali ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu! Ta Bog koji je Gospodina uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom.” (1 Kor 6,13-14).

Vjera u uskrsnuće mrtvih podrazumijeva da ne možemo koristiti svoja tijela za nemoral kao da pripadaju nama, a ne Gospodinu. On posjeduje naša tijela od trenutka krštenja kao hram svoga Duha i namjerava ih podignuti slavno uskrsnućem samo ako svoje živote oblikujemo prema Njegovoj vlastitoj svetosti, “Svatko tko ima ovu nadu utemeljenu na njemu, čuva sebe čistim kao što je On sam čist.” (1 Iv 3,3) Ne možemo tvrditi da stvarno vjerujemo u uskrsnuće mrtvih ako se predajemo bilo kojem od mnogih oblika nečistoće u našem današnjem svijetu.

Draga moja braćo i sestre u Kristu, vjerujemo u uskrsnuće mrtvih po raspetom i uskrslom Kristu. On je “uskrsnuće i život” (Iv 11, 25), onaj koji nam jedini objavljuje i uprisutnjuje uskrsnuće. Vjerujemo u ovo uskrsnuće samo Njegovom milošću.

Sveta pričest uvijek je susret s ovim uskrslim Kristom pod prilikama kruha i vina. U Njemu uvijek postoji uskrsnuće, novi život, novi početak, bolji život, život iz tame u svjetlo. Ako nikada ne posustanemo u svojoj vjeri u uskrsnuće mrtvih, milost svake euharistije može i treba potpuno preobraziti nas i naše načine života.