Priču o djevojčici Emi ispričala je majka Jelena Vajda, a video je objavio YouTube kanal Hod za život te je dostupan na poveznici.

U 28. tjednu trudnoće ginekologinja Jelenu šalje na detaljne pretrage zbog sumnje na srčanu manu i rascjep trbušne stjenke. Ubrzo je dijagnosticiran kompletan AV kanal uz sumnju na Down sindrom, no rascjep trbušne stjenke tada ostaje isključen.

Ema je rođena u jednoj zagrebačkoj bolnici te je po porodu utvrđena spomenuta srčana mana, Down sindrom regularnog tipa te kompletna ekstrofija mokraćnog mjehura, što znači da je mjehur u potpunosti razvijen izvan trbušne stjenke. Četvrtog dana njezina života objavljena je prva operacija mokraćnog mjehura nakon čega je uslijedio oporavak od dugih šest tjedana. Boravak je uključivao longete na nogama kako bi se osigurala stabilnost zdjelice i gotovo potpuna nepomičnost.

Oporavak se u nekoliko navrata dodatno zakomplicirao. “Ono što je meni kao majci bilo izrazito teško je to što je ona morala gotovo nepomično ležati svo to vrijeme. Mogla sam je maziti, hraniti na sondu, gledati kako plače i to je sve od našeg kontakta”, ističe Emina majka.

Bilo je jako teško objasniti djeci tada od 2,5 i 4 godine starosti, zašto njihova seka ima drugačije spolovilo od njih, zašto se hrani na cjevčicu, zašto joj je tijelo prekriveno ožiljcima i zašto je mama tako dugo vremena morala biti s njom u bolnici.

Nakon šest tjedana majke je Emu mogla primiti u naručje nakon čega je ubrzo po prvi puta došla kući obitelji koja ju je željno iščekivala. “Bilo je jako teško objasniti djeci tada od 2,5 i 4 godine starosti, zašto njihova seka ima drugačije spolovilo od njih, zašto se hrani na cjevčicu, zašto joj je tijelo prekriveno ožiljcima i zašto je mama tako dugo vremena morala biti s njom u bolnici”, naglašava majka.

Emi je u dobi od 6 mjeseci operirano srce. Operacija je prošla relativno uspješno, no postoperativni tijek bio je vrlo dug i težak s brojnim komplikacijama koje su u jednom trenutku imale mogući smrtni ishod. Ema je tada preživjela, no unatoč operaciji i dalje je imala problema sa srcem. Obitelj je vjerovala kako će s vremenom biti bolje. Kući je došla na Badnjak, 50. dan po odlasku iz kuće. Imala je longetu na nozi zbog postoperativne komplikacije koja je zahtijevala transplataciju kože s bedra na stopalo.

Ubrzo nakon dolaska kući, Ema je završila u bolnici zbog upale pluća. Njezin se boravak u bolnici u više navrata komplicirao endokarditisom, rota virusom, otvaranjem operatvne rane na predjelu prsnog koša te nekoliko nespecificiranih infekcija. Kući je ponovno došla tek nakon 2, 5 mjeseca, točnije 77 dana provedenih u bolnici. “Ovdje bih htjela napomenuti kako jedan period uopće nisam mogla k njoj jer je nastupio svima nam znan prvi lockdown. No, njezina predivna kardiologinja me redovno kontaktirala, slala njezine fotografije i uvijek, ali baš uvijek bila na raspolaganju”, poručila je Emina majka Jelena Banda.

Bila je tako vedro, veselo i nasmijano dijete, a s druge strane toliko bolesno dijete koje je sve svoje dijagnoze nadišlo i nekako ostavilo po strani.

Nažalost, bolnica je bila drugi dom Eme i njezine obitelji. Osoblje koje je brinulo o njoj nije samo obavljalo svoj posao, već ju je voljelo, na čemu je majka zaista zahvalna. “Mnoge nam je divne ljude Ema dovela u život te otvorila mnoga vrata, koja još uvijek i danas otkrivamo”, kazala je. Po dolasku iz bolnice uslijedilo je milosno vrijeme koje je donijelo napredak malene Eme. Obitelj je uživala i radovala se svakom njezinom novom uspjehu i radosti koja je iz nje sjajila. “Bila je tako vedro, veselo i nasmijano dijete, a s druge strane toliko bolesno dijete koje je sve svoje dijagnoze nadišlo i nekako ostavilo po strani”, ističe majka.

Ema je izborila sve svoje bitke s nevjerojatnim ponosom i nevjerojatnim sjajem u očima. Dana 16. lipnja 2019. godine, ponovno po posljednji put, odlazi u KBC Osijek zbog blage respiratorne viroze. Nakon nekoliko dana, Ema je trebala biti otpuštena kući, no uvijek bi ih zadržala neka sitnica što se ponavljalo nekoliko puta zbog čega je majka Jelena bila izrazito nervozna i ljuta tih dana. Sve što je željela bilo je odvesti svoje dijete kući. “Danas sam zahvalna jer da nismo bili gdje jesmo, vjerojatno bih sebe krivila što nismo prepoznali loše opće stanje”, svjedoči majka.

Vjerojatno se pitate kako smo sve to preživjeli i kako uopće možemo relativno mirno o tome govoriti. I ja sam samo čovjek i često sam bila ljuta, iscrpljena i nemoćna.

U samo jednom danu, Emino se stanje naglo pogoršalo te je djevojčica unatoč velikog napora liječnika ušla u urosepsu uz multiorgansko zatajenje koje je ubrzo dovelo do moždane smrti te samim time do konačnog smrtnog ishoda. “Naša je Ema odletjela Bogu točno 14 mjeseci od dana kada je došla na ovaj svijet”, kazala je majka te nastavila: “Vjerojatno se pitate kako smo sve to preživjeli i kako uopće možemo relativno mirno o tome govoriti. I ja sam samo čovjek i često sam bila ljuta, iscrpljena i nemoćna. Nebrojene sam noći zaspala u suzama kako zbog nje tako i zbog naše druge dvije djevojčice koje gotovo da i nisu imale majku uz sebe, a tako ni tatu. Oboje istovremeno gotovo nikada”, svjedoči hrabra majka Jelena o borbu koju je obitelj proživljavala.

Primili smo našu djevojčicu u ljubavi i u istoj toj ljubavi vratili onamo gdje pripada.

Danas zna kako djevojčice nisu apsolutno ništa izgubile, već su dobile primjer ljubavi – djela žrtve i trpljenja za one koje se voli. Sada znaju što znači nekoga ljubiti i za nekoga se davati do kraja – do Golgote. “Ema nije naš križ, ona je naš blagoslov i naša milost, jer smo po njoj toliko toga primili i još uvijek primamo. Naša je savjest čista i mirna jer smo dali sve što smo mogli. Primili smo našu djevojčicu u ljubavi i u istoj toj ljubavi vratili onamo gdje pripada”, posvjedočila je Jelena i kazala kako se i danas raduje novom životu.

Svako je naše dijete dar koji nam je povjeren i stvoren baš onako kako treba biti. Ništa nije slučajno i nitko nije slučajan. Apsolutno sve ima svoje razloge, često i nama nepoznate. Možda je i bolje tako. Dovoljno je prihvatiti i voljeti. Tada možemo sve, pa čak i sve ono što ljudskim snagama ne možemo pojmiti i doseći.