Djecu je potrebno učiti samostalnosti i odgovornosti od najranije dobi kako bi jednog dana bila sposobna i spremna pobrinuti se i zauzeti za sebe, piše s. Jelena Antolović u svome promišljanju za portal Svjetlo riječi. Potrebe za osnovnim znanjima ne prestaju kada se osamostalimo, a uče li se od rane dobi, olakšat će snalaženje u svakodnevnom životu. Promišljanje s. Jelene Antolović prenosimo u nastavku.

Ogromna odgovornost je na roditeljima kako odraditi svoj tako važan dio posla u koji su danas slabo uključeni drugi članovi šire obitelji. Problemi počinju već u drugoj godini kada roditelji kod djeteta ne žele kvariti sliku bezgranično dobre osobe, a mlado ljudsko biće već se bori za svoju samostalnost. Je li moguće usmjeriti dijete na pravi put bez sukoba s njim ili, kad baš moraju do njih doći, svesti ih na najmanju moguću mjeru? Popuštanje u odgoju radi izbjegavanja sukoba od najranijega djetinjstva, a poslije stav nenametljiva roditelja često rezultira velikim problemima u odgoju u ranoj mladosti, a poslije u odrasloj dobi nenadoknadiv propust.

Danas, kada ne moraš stupiti u brak ubrzo nakon što postaneš punoljetan i nema te sramote ako si nevješt u nečemu što bi kao odrastao čovjek trebao znati, potrebe za osnovnim znanjima „od kuće” ne prestaju kada se osamostalimo.

Ako u malom djetetu kojega odgajamo vidimo čovjeka kojemu će život biti izazov, koje će se dobro snalaziti u novonastalim situacijama, zauzeti se za sebe i druge kada je potrebno, sa smislom za humor i sl., ono će takvo uz našu pomoć i postati. Kao što ne možemo odrasti i sazreti u kvalitetnu osobu bez nekoliko smjerova ljubavi: roditeljske, partnerske, prijateljske… i svaka od njih nosi svoju važnost i druga je ljubav ne može zamijeniti, koliko god jaka bila. Nešto slično je i s odgojem. Odgoj i učenje u vrtiću i školi bez kućnoga odgoja ostat će trajno faličan. Kod kuće se uči drukčije i učinak je drukčiji. Roditelji u svom poučavanju neće nagrađivati ocjenom i procjenjivanjem uspješnosti, nego zagrljajem, poljupcima i ponosom i zato će učenje kod kuće imati sasvim drukčiju kvalitetu.

Nekada se kućnim odgojem pripremalo za brak. Žensku djecu se još odmalena učilo kako biti dobra supruga i majka, voditi kućanstvo, a mušku djecu se odgajalo za glave obitelji koje će zarađivati i osigurati materijalnu imovinu. Obitelj je nastojala djecu nešto naučiti dok se ne osamostale ne samo radi dobronamjernosti prema djeci nego i straha od sramote pred širom zajednicom. Danas, kada ne moraš stupiti u brak ubrzo nakon što postaneš punoljetan i nema te sramote ako si nevješt u nečemu što bi kao odrastao čovjek trebao znati, potrebe za osnovnim znanjima „od kuće” ne prestaju kada se osamostalimo.

Nepotrebno je da djeci stalno aplaudiramo i govorimo bezbroj puta „bravo” zato što su učinili nešto što se podrazumijeva da trebaju napraviti.

Kada početi osamostaljivati dijete? Već u drugoj godini kada mu dopustimo da se samo hrani svojom žlicom (pa makar bilo okolo pola hrane od onoga što stigne do usta). U trećoj godini dijete može i treba pospremiti svoje igračke. Tijekom predškolske dobi može učiniti nešto i za druge, npr. postaviti tanjure na stol i za ukućane. Kako dijete raste tako će preuzimati još neka zaduženja u skladu sa svojom dobi. Važno je početi odmah uključivati dijete, ali i stav da to radi jer su životne potrebe takve, a ne zato što ga netko tjera. Nepotrebno je da djeci stalno aplaudiramo i govorimo bezbroj puta „bravo” zato što su učinili nešto što se podrazumijeva da trebaju napraviti. Djeca će svakako osjetiti naš ponos kada u nečemu posebno uspiju, a za to neće izostati ni pokoja pusica koji će im biti najbolja potvrda da su na dobrom putu.

Naučite svoju djecu znanje i sposobnosti polako i spontano tijekom odrastanja, a koje će im znatno olakšati snalaženje u samostalnom životu i koje će poslije kombinirati s drugim sposobnostima te se s ponosom sjećati da su ih stekli u svojoj obitelji:

Kuhati

Već predškolsko dijete možete uključiti u pravljenje, npr. sataraša: Neka, ne jako oštrim nožićem, dijete nareže papriku. Pozovite ga da miješa luk, a zatim stavi „svoju” papriku kada je vrijeme. Dodajte i drugo povrće koje ste pripremili i govorite što se i zašto radi u procesu kuhanja. Nešto starije dijete zamolite da napravi jednostavnije jelo po vašim uputama i nadzorom (ako je potrebno). Dijete će biti ponosno što zna i može te mu kuhanje poslije neće izgledati kao preteško i nesavladivo umijeće.

Čistiti

Dobro je ako djetetu prenesemo naviku čišćenja što prirodnijim i zdravijim sredstvima za nas i naš okoliš (npr. octom i sodom bikarbonom). Kada se kao odrasli ljudi osamostale, saznat će za još mnoge ideje koje će moći primijeniti.

Šivati

Iako možda zvuči staromodno znati koristiti iglu i konac još od djetinjstva te znati ručno zaštiti šav, prišiti dugme te dobro pričvrstiti konac na kraju i početku itekako može dobro doći kasnije i ne samo u šivanju potrgane odjeće. Zato kada bude prilika da se ima što zašiti iglom i koncem, pozovite dijete (od desete godine pa nadalje) neka to napravi po vašim uputama. Nema veze ako šav bude malo ukrivo i ne mora to više nikada napraviti tijekom odrastanja i pod vašim nadzorom. Važno da vidi da on/ona to zna i može.

Popraviti lakši kvar u domaćinstvu

Ako su jedno od roditelja vješti u vodoinstalaciji, stolariji, automehanici, pozovite dijete upomoć iako vam pomoć možda nije potrebna te dopustite da odradi dio posla. Ako neka vrata u kući škripe, pošaljite dijete da podmaže uz objašnjenje kako će napraviti (ali ne pravite dramu ako nije savršeno prvi put odrađeno)…

Obrada vrta

Ako živite na selu iskoristite kao igru svoga malog djeteta da pored vašega velikog zasadi svoj mali vrt za koji će se brinuti. Naravno da ćete pomoći u obradi i toga maloga vrta te predložiti kulture za sadnju koje najlakše mogu uspjeti, ali dopustite djetetu da napravi svoj dio posla i da ponešto nauči na svojim greškama.