"Što više volimo Boga, to nam je draže moliti, to češće molimo. Molitva nam više nije gorka obaveza, nego slatko zadovoljstvo", poručuje p. Arek Krasicki.
Promišljanje nad evanđeljem donosi pater Arek Krasicki:
Riječ o molitvi (Lk 11,1-13)
Međutim, molitva je odraz naše vjere. Kako vjeruješ tako i moliš.
Molitva je izvanjski izričaj ljudskoga života. Zato je važno nikada ne prestati moliti. Postoji li u nama čežnja za sve većom i dubljom molitvom? Imam dojam da najžarće molimo kada smo u potrebi, ali postoje trenutci u kojima molitva polako odlazi u zaborav. Prema tome, nije čudo da postajemo mlaki vjernici i da sumnjamo u to da nas Bog uopće čuje. Apostoli su imali čežnju za iskrenom molitvom. Često su promatrali Isusa u molitvi. Vidjeli su kako ga molitva oblikuje. Zato su i oni poželjeli naučiti moliti. Zavapimo Isusu zajedno s njima: “Učitelju nauči nas moliti!”
Naša molitva postaje potpuna u snazi Duha Svetoga. Samo Duh Božji može čovjeka poučiti o tome kako i što će moliti. On se zauzima za nas neizrecivim uzdasima (Rim 8,26). Ovo je divno! Duh Sveti želi moliti s čovjekom, želi moliti s tobom! Dok moliš Duh Sveti silazi na tebe. No, potrebna je tvoja slobodna volja i želja za molitvom. Što je žarča tvoja ljubav prema Bogu, molitva postaje sve snažnija i češća. Isus i nas uči da je molitva razgovor s Ocem. On je izvor svega dobroga. Po krštenju potpuno smo ujedinjeni s Bogom. On je Abba, dakle dragi tata, koji čuje vapaj svoga djeteta. U to nas uvjerava Duh Sveti, koji je razliven u našim srcima. Zato je molitva govor i osluškivanje srca dviju osoba, koje se vole.
Duh Sveti želi moliti s čovjekom, želi moliti s tobom! Dok moliš Duh Sveti silazi na tebe.
Molitva je uvijek zahtjevna; ona traži oprost i ljubav prema Bogu i bližnjemu. Bez toga molitva je nakaradni monolog. Tata čuje svaku riječ tvoje molitve bez obzira na to koliko si daleko od njega. Otvori svoje srce i reci Ocu koliko ga voliš i koliko želiš ostati u njegovoj prisutnosti. Reci Ocu koliko ti je potreban i koliko je predivan. Iskrenost i otvoreno srce, spremnost za čuti istinu otvaraju molitveni kanal. Približavaju pravom prijateljskom odnosu s Bogom. Čovjek tada može čuti Božji glas u svom srcu. Mnogima se to čini nevjerojatno, ali ipak je istinito. Vjera obogaćuje molitvu, a molitva jača vjeru. Odbacimo od sebe čudno uvjerenje da je Bog negdje daleko. To nije istina! On je tu, pokraj, brižni otac. Tek kada osjetimo da nam je Bog Otac, a mi njegova djeca znat ćemo moliti. Bog ostaje prijatelj, kojemu se uvijek možemo obratiti, a on neće nas odbiti. Zato najveći duhovni šamar za Boga jest kada njegovo dijete moli i ne vjeruje da će to dobiti. Dobar Bog bez prestanka dariva svoju djecu. Često ta milost i darovi nailaze na prepreke: stisnuto srce i manjak vjere. Bojimo se moliti za ozdravljenje jer negdje u podsvijesti osjećamo da se to neće dogoditi. Međutim, Isusu govori: “Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!”
Moliti znači prepoznati Božju volju. Ne koristi nam sve. Otac zna što je najbolje za njegovo dijete. Ponekad su smrt ili trpljenje spasonosniji nego životarenje bez Boga. Prema tome, dobro moliti znači htjeti ono što Bog hoće i ne htjeti ono što Bog neće. Nadalje, moliti znači htjeti biti s Bogom. Kad se nekoga voli, vrijeme u njegovoj prisutnosti pretvara se u vječnost. Što više volimo Boga, to nam je draže moliti, to češće molimo. Molitva nam više nije gorka obaveza, nego slatko zadovoljstvo.