Na početku, s. Beatrica projekcijom je prikazala jedan ples indijanaca. Ona je sada u mjestu gdje je bila na početku svojega misionarskog puta. To je blizu područja Amazonije, koja je danas
aktualna po zauzimanju cijeloga svijeta da se ekološki zaštiti.

U mentalitetu ljudi Latinske Amerike bitno je susresti ih i posjetiti u njihovoj kući, jer oni preko toga susreta i brige opipljivo doživljavaju Božju prisutnost, pojasnila je prisutnim sestrama. U njezinoj misiji sestre rade s raznim grupama te s njima imaju molitvene i edukativne susrete, gimnastiku i druge aktivnosti, a također imaju i grupe koje i nakon nekoliko godina pohađanja
škole još uvijek ne znaju ni čitati ni pisati, pa ih uče na način koji je njima najbliži – u njihovoj svakodnevici.

Život misionara težak je jer su uvjeti vrlo zahtjevni. Na fotografijama koje je s. Beatrica pokazala, sestre su mogle vidjeti kuće izgrađene iznad vode, a misionarka je pojasnila: “Često se teško dođe k ljudima, a katkad se ne može ni vratiti kući, nego treba prihvatiti uvjete kakvi nas snađu.” Sestre imaju i grupu pridruženih članova čija priprema traje dvije godine. Oni su vrlo aktivni u svojoj okolini, često pomažu potrebnima, organiziraju prikupljanje potrebnih namirnica ili stvari koje nedostaju siromašnima.

Temperament ljudi zahtijeva da im se pristupi na živahan način i da se sam rad prilagodi tomu. Tako se s. Beatrica, s Božjom pomoću koju stalno doživljava, snalazi u raznim uvjetima te je
došla na ideju da im na slikovit način približi evanđelje i vjeru. Tamo ima raznih religija, ali sestre gledaju okupiti djecu i mlade te ih poučiti o bitnim tajnama vjere, a oni su uvijek spremni
doći na slavlja i procesije, uključiti se u sve što je dinamično i u pokretu. Na pitanje koliko sestara ima u Brazilu i imaju li podmlatka, s. Beatrice je odgovorila da je ondje 30 sestara, a od toga polovica domaćih. Jedna sestra povezana je “online” s nekoliko djevojaka koje se zanimaju za samostan. U vremenu pandemije puno ljudi imalo je problema s depresijom pa su sestre pomagale dijeleći im neke konkretne znakove, dajući im tako do znanja da nisu sami i da se Bog i dobri ljudi brinu za njih. Dijelili su pobožne predmete i slike koje su im puno značile i donijele puno radosti u toj situaciji.

Svoj susret s. Beatrica završila je svjedočanstvom koliko opipljivo doživljava molitve sestara i povezanost sa sestrama iz Hrvatske te kako se još živo sjeća svojih početaka u novicijatu i osjeća
snagu Duha Svetoga, sjećajući se kako su ga zazvale dok su u procesiji išle prema prostorijama novicijata. Susret je zaključen zahvalom domaćih sestara te poticajem i dalje moliti za s. Beatricu
i sve misionare i misionarke u dalekim zemljama.