Kad sam bio tinejdžer, bio sam blagoslovljen što sam pripadao grupi mladih pod nazivom Gospa od Guadalupea “Tinejdžeri za život”. Sastajali smo se tjedno, često sudjelovali u euharistijskom klanjanju, molili krunicu, gledali katoličke filmove, uživali u igrama i druženju, piše Catholic Exchange. Video koji smo pogledali i koji mi je još uvijek ostao u sjećanju bio je onaj o Svetoj Majci Tereziji iz Kalkute. Presjecao je slike njezina života i rada s kratkim isječcima iz intervjua. Nedavno, dok sam slušao pjesmu, prisjetio sam se njezinih riječi koje su na mene ostavile dubok dojam: “Prihvatiti da budem izrezan na komadiće, a opet da svaki komad pripada samo Njemu. To je predaja.”

Jedan od načina na koji mi Bog pomaže da mu se prepustim je glazba. Dok sam nedavno čekao u vožnji, čuo sam pjesmu “Multiplied” od NeedtoBreathe. Stihovi su mi odjeknuli:

Tvoja ljubav je poput blistavih dijamanata
Prskajući u nama, ne možemo ih obuzdati
Tvoja ljubav će nas sigurno pronaći
Kao divlje vatre koje pjevaju Tvoje ime.

Bože milosrđa, slatka Ljubavi moja
Predao sam se tvom planu
Neka se ova predanje proteže nebom
I ove aleluje neka se umnože.

Svatko od nas prolazi kroz trenutke u životu kada je slomljen i rastrgan, ranjen životnim olujama. Lako je valjati se u ovim trenucima, u iskušenju da se osjećate obeshrabreno i napušteno. Naravno, prirodno je udaljiti se od boli; sam je Isus bio obliven kapljicama krvi u svojoj agoniji u vrtu, dok je razmišljao o budućim patnjama. Ipak, naš Gospodin – koji je postao izopćenik i izdržao čak i odbacivanje svojih najbližih prijatelja – podsjetio nas je kako da molimo u ovim kušnjama: “Oče, ako hoćeš, uzmi ovu čašu od Mene. Ipak, neka bude ne moja, nego Tvoja volja.” (Luka 22,42)

Kada klonemo, Bog nas ne napušta i ne ostavlja na miru. Čak i kada se Bog čini skrivenim, a mi ne osjećamo njegovu ljubav, njegovo suosjećanje prema nama briljantno sjaji (Habakuk 3,4). Sveti Josemaria Escriva savjetuje: “Ne žali se ako patiš. To je cijenjeni kamen koji se polira. Boli li? Dopusti da budeš izrezan, zahvalno, jer te je Bog uzeo u svoje ruke kao da si dijamant. Običan kamenčić se tako ne obrađuje.” Često, kada se osvrnemo na vremena kada ništa nije imalo smisla i sve se činilo beznadnim, shvatimo koliko je Bog bio velikodušan i nježan u tkanju tapiserija naših života. Možda bi put kojim smo išli doveo do uništenja, pa nas je preusmjerio da nas zaštiti i dovede do istinske radosti.

Sveta Terezija iz Lisieuxa nas podsjeća da:

“Sve je milost, sve je izravni učinak ljubavi našeg Oca – poteškoće, proturječja, poniženja, sve bijede duše, njezini tereti, njezine potrebe – sve, jer se kroz njih uči poniznosti, spoznaje vlastita slabost. Sve je milost – jer sve je Božji dar. Bez obzira na karakter života ili njegove neočekivane događaje – za srce koje voli, sve je u redu.”

Kada se “predaje Bogu, sa svim svojim nevoljama, osoba pristaje dopustiti da je spasi Drugi.” (Prepuštenost Bogu: Put mira sv. Terezije iz Lisieuxa, fra Joel Guibert)

U mojoj župi nalazi se prekrasan mural Isusa koji pruža ruku i drži za ruku sv. Petra dok on počinje tonuti ispod valova. Razmišljajući o ovoj slici, očita je snaga Kristove otkupiteljske ljubavi prema nama.

Prije nekog vremena, kada je moja vjera bila na kušnji, uzeo sam pjesmaricu u kapelici i ispala je oznaka. Na njoj je bila prekrasna slika male bebe koja odmara u očevim rukama, nasmijana i povijena u deku. Na oznaci su utisnute riječi: „Povjeri se Bogu kao što bi se dijete povjerilo ocu. ON NIKADA NEĆE DOPUSTITI DA PADNEŠd” U oznaci su slučajno bili utisnuti i moji inicijali! Ova “razglednica” s neba bila je prekrasan podsjetnik na Božje milosrđe i povjerenje koje bismo trebali položiti u Njegovu brigu.

Postoji sloboda u potpunoj predaji; to je kao da se pustiš da te kao dijete drže u majčinom naručju. Kada se prepustimo Bogu, shvaćamo da nas Bog nije napustio. Iako ne razumijemo Njegov plan, vjerujemo da će nas Božanski Umjetnik – koji je beskrajno dobar, pun ljubavi i milostiv – oblikovati u remek-djelo kakvo nas je pozvao da budemo.

Postoji priča o djevojčici po imenu Jenny koja je imala set bisera igračaka. Bili su Jennyn omiljeni posjed. Jenny je jako voljela svog oca. Prije nego što je otišla u krevet, Jennyn otac ju je ušuškao i ona mu je rekla da ga voli. Pitao ju je: “Jenny, hoćeš li mi dati svoje bisere?” Jenny ih nije mogla pustiti, bez obzira na to koliko je voljela svog oca, a to je trajalo nekoliko noći. Konačno, jedne noći, Jenny je u suzama dala bisere igračku svom ocu. Zauzvrat joj je dao posebno zamotanu kutiju i rekao: “Čekao sam da ti ovo dam.” Unutra je bio prekrasan set pravih bisera.

Dakle, kako se potpuno predati Bogu? Govoreći o Projektu euharistijskog preporoda koji su nedavno predstavili američki biskupi, biskup Andrew Cozzens, pomoćni biskup sv. Pavla iz Minneapolisa, više puta je poticao na euharistijsko klanjanje, proglašavajući: „Među onima koji rade s mladima postoji snažan osjećaj da se ovaj susret [s Isusom] duboko događa kroz euharistijsko klanjanje.” Odrastajući, moja grupa mladih imala je samo 12 članova: trojica su postali svećenici, jedan je redovnik, jedan razlučuje život Posvećene Djevice u svijetu, a ostali vode svete bračne ili samačke živote. Bez obzira na godine, svi mi trebamo redovito provoditi vrijeme u dječjem povjerenju s našim Gospodinom u Presvetom Sakramentu. Dopustiti Gospi da nas približi svome Sinu kroz svetu krunicu, uronimo u molitvu i ostanemo sjedinjeni s katoličkim vjernicima ključni su u predaji naših života Kristu.