U Fatimi riječi “duhovna bitka” nisu korištene, iako su se podrazumijevale; dio smo jedne takve bitke, priznali mi to ili ne, a Gospa nam je dala sve potrebne smjernice da budemo pobjednici.
Podsjetimo, ona se 13. listopada u posljednjem ukazanju identificirala kao Gospa od Ružarija, piše Catholic Exchange.
Ta je titula izrasla iz bitke kod Lepanta 1571., koja se vodila za spas kršćanstva u Europi. Papa sveti Pio V. zatražio je formiranje Svete lige kako bi se suočio s prijetnjom, a katolike je potaknuo na molitvu krunice. Sva katolička flota molila je krunicu, tražeći Gospin zagovor. Pio V. i svi vođe tu su pobjedu Davida protiv Golijata, spašavajući kršćanstvo i zapadnu civilizaciju, pripisali Gospi. U spomen na ovu povijesnu bitku ustanovljen je blagdan Gospe od Pobjede, koji je ubrzo preimenovan u Gospu od Ružarija.
U Fatimi nas je ponovno došla spasiti Gospa od Ružarija i dala nam je oružje za pobjedu. Sveti Padre Pio je krunicu nazvao “oružjem”. Pio XI — sjećate se kako je u Fatimi Gospa spomenula nadolazećeg papu koji će se zvati Pio XI? — podsjetio nas je da su sveti ljudi krunicu koristili “kao moćno oružje da demone tjeraju u bijeg, da očuvaju cjelovitost života, da lakše stječu krepost i jednom riječju da postignu pravi mir među ljudima”. Dodao je kako mladencima uvijek daruje krunice, preporuča im molitvu i hrabri ih, „navodeći vlastiti primjer, da ni jedan dan ne prođe bez izgovaranja krunice, ma koliko bili opterećeni mnogim brigama.”
Biskup Fulton Sheen otkrio je: “Snaga krunice je neopisiva.”
No, kao i u prošlim bitkama, ukazanja u Fatimi nisu prošla bez nekih nedaća, posebice u obliku protivljenja i napada ateista i masona. Bilo je to i za očekivati, jer se vodila duhovna bitka.
Ni nakon Čuda sunca 13. listopada, neprijatelji vjere i antiklerikalci, koji su u to vrijeme bili glasni i na pozicijama moći u Portugalu, nisu posustajali od napada. U istinitoj priči o Fatimi, otac John de Marchi opisuje kako su ti ljudi, u svojoj masonskoj loži u gradu blizu Fatime, planirali ismijati ono što se događalo u Cova da Iria.
Ali Fatimini neprijatelji su se okrenuli protiv njih. Glavni lisabonski list, Diario de Noticias, izvijestio je što su učinili u noći 23. listopada 1917. u Cova da Iria. Posjekli su stablo koje su identificirali kao ono na kojem su djeca doživjela Gospina ukazanja. Odvezli su ga zajedno s drvenim lukom, lampionima oko njega i nekim drugim vjerskim predmetima koji su ostali u tom području. Zatim su ih prikazali kako bi diskreditirali djecu i ukazanja.
No, doživjeli su veliko iznenađenje kada su čak i kritičari Crkve vidjeli njihove postupke kao sramotne. Ali najveće iznenađenje za njih? Lucia je u svojim memoarima otkrila da su muškarci dobivali naređenja:
Srušiti ove stupove [na koje su ljudi vješali lampione da bdiju nad lokalitetom] i također posjeći hrast crnike na kojem su se dogodila ukazanja i odvući ga sa sobom iza automobila. Ujutro se vijest o tome što se dogodilo munjevito proširila. Otrčao sam na mjesto da vidim je li istina. Ali kakvo je moje zadovoljstvo otkrilo da su jadnici pogriješili i da su umjesto da posjeku hrast crnike, odnijeli pogrješan koji raste u blizini!
Lucija je tada učinila nešto drugo prilično iznenađujuće: “Tada sam molila Gospu da oprosti ovim jadnicima i molila sam za njihovo obraćenje.”
To nije bio jedini pokušaj ometanja ukazanja i fatimske poruke. Već smo vidjeli kako je kolovoško ukazanje odgođeno jer su djecu otimali, odvodili u zatvor i prijetili mučenjem i smrću ako ne otkriju tajne koje im je Blažena Majka povjerila. I vidjeli smo kako je to završilo. Ateisti i sekularisti nisu ništa postigli.
Zatim, nekoliko godina nakon ukazanja, čudovišta koja ne vjeruju ponovno su udarila, ovaj put u Maloj kapeli ukazanja u Cova da Iria. Otac Agostino Marques Ferreira, tamošnji svećenik, opisao je u dva pisma 6. i 8. ožujka 1922. što se dogodilo: “Bilo je prije zore kad se čula eksplozija bombe”, napisao je na tom prvom spoju. Istrgnute su ograde oko oltara, kao i ograde koje su štitile stablo hrasta crnike. Kapela se zapalila.
U svom drugom pismu, svećenik je rekao da je pronašao eksplozivnu napravu, vjerojatno granatu, koju su “podlaci ostavili u ogradi gdje je panj crnike”.
Vjerovao je da su četiri bombe stavljene u bočne zidove kapele da je unište. Ali zidovi su samo popucali i ostali stajati. I propovjedaonica je ostala netaknuta.
Otac Ferreira nije ostao bez riječi: „Budući da je zločin počinjen u maloj Gospinoj kapelici prije svega uvreda Presvetoj Djevici i vjeri naroda, vi ćete, prečasni Oče, u nadolazeću nedjelju pozvati vjerni puk da učini odštetu našoj nebeskoj Majci, odlazeći onamo trinaestog na pravo hodočašće pokore. Na taj dan neka se pjevaju Litanije Svih Svetih i Milosrdnog Gospodina Boga!”
Dogodila se određena pojava koja se smatra čudesnom tog 6. ožujka u vezi s ovom eksplozijom. Bio je sličan drugom fenomenu koji se dogodio u vezi s napadom manje od četiri mjeseca ranije u Meksiku na Svetište Gospe od Guadalupea. Ondje je 14. studenog 1921. jedan čovjek stavio nešto što je nalikovalo na buket cvijeća ispred čudotvorne slike Gospe od Guadalupea. To je zapravo bila bomba. Eksplodirala je i oštetila mramorne oltarne stepenice, mjedene svijećnjake i teško raspelo. Raspelo je prihvatilo udar eksplozije i palo na tlo. Iza njega je na sigurnom ostala slika Gospe od Guadalupe. Ne samo da je bio neoštećen, nego ni staklo ispred njega nije razbijeno. Isus je štitio svoju Majku.
Što se još dogodilo u Fatimi u Covi tog dana u ožujku? Kip Gospe Fatimske, prvi, također je bio čudom neoštećen – ni ogrebotine. Nebo se posljednje smijalo. Isus je još jednom zaštitio svoju Majku. I kako je to učinio ovaj put?
Te večeri, iz nekog razloga, osoba koja je čuvala kip imala je nadahnuće da Gospin kip odnese na sigurno mjesto, pa ga je odnijela kući. Kip nije bio ni u kapelici za vrijeme eksplozije!
Ne samo da je propao pokušaj da se uništi odanost naroda, nego se dogodilo suprotno – ljudi su postali samo još odaniji.
Naime, ovaj kip Gospe Fatimske u kapeli ukazanja, koji se časti od 13. lipnja 1920., svečano je okrunjen 13. svibnja 1946., a kasnije je sv. Ivan Pavao II. u krunu stavio metak koji ga je trebao ubiti 13. svibnja 1981. i zahvalio je Gospi što mu je spasila život. Očito je Gospa pobijedila sve napade na Fatimu. Njezina fatimska poruka je poruka o pobjedi – poruka ljubavi koju bi donijela cijelom svijetu, čak i putem svojih posjeta kroz svoj Međunarodni kip Djevice hodočasnika.