Danas slavimo svetog Serafina. Ovaj svetac je rođen u obitelji koja je oskudijevala materijalnim dobrima, ali obilovala u duhovnim. Majka mu je još kao dječaku usadila živi duh molitve, te je dječak odlučio sačuvati svoju nevinost i postati svecem. Gajio je nježnu pobožnost Majci Božjoj i posjećivao njezino svetište u obližnjem Loretu.

Jednom prilikom, dok je išao u Loreto, naišao je na nabujalu rijeku koju je bilo nemoguće prijeći. Kada je zakoračio iznad vode, ona je pod njim postala kruta, te je Serafin kao po suhu prešao preko rijeke i na putu u svetište i na povratku kući, a da nije smočio ni obuće. Nakon smrti roditelja, k sebi ga je uzeo stariji brat, zidar, koji je dječaka neprestano kinjio udarcima i ružnim riječima. Serafin je taj bratov postupak podnosio s velikom strpljivošću i vidio ga kao put prema svetosti.

Želeći dalje napredovati u svetosti, sa šesnaest je godina stupio u kapucinski samostan. Braća su ubrzo zapazila Serafinovu duhovnu zrelost. Bio je ponizan, blag i milosrdan te je provodio život trapljenja i samožrtvovanja. U izvršavanju svojih dužnosti uvijek je bio savjestan i točan. Noć je za Serafina bila vrijeme molitve. Navečer bi pohodio Presveti Sakrament te pred njim provodio sate u molitvi i kontemplaciji. Potom bi se malo odmorio pa pohodio molitvu časova u ponoć. Bog mu je dao iznimnu tjelesnu izdržljivost, te je napore nespavanja podnosio iznimnom lakoćom.

U vrijeme gladi koja je zavladala, jeo je tek četvrtinu svoje bijedne redovničke porcije, kako bi ostatak mogao podijeliti sirotinji. U samostanu je vršio službu vratara te mu je zadaća bila briga o siromasima. Jednom je tako, nemavši što dati siromasima, otišao u samostanski vrt, pobrao sav urod i podijelio ga potrebitima. Kada ga je gvardijan ukorio, Serafin je rekao da zajednica zbog toga njegova čina neće patiti, pa je ujutro u vrtu čudesno narastao novi urod povrća.

Izvodio je i brojna druga čuda te liječio bolesne. Izbjegavao je, koliko je mogao, susret sa svijetom te je danomice radio i pri tome razmatrao Kristovu muku. Želio je postati mučenikom te je svednevice molio da mu srce bude probodeno mukama Kristovim. Umro je na današnji dan 1604. godine, u 64. godini života. Svetim je proglašen 1767. godine.