"Rekao bih da je to dar kojim izražavamo ljubav prema Bogu, koji možda nadilazi naš razum i vokabular i riječi koje sami možda nismo sposobni izreći. Upravo Duh Sveti moli umjesto nas neizrecivim uzdasima", rekao je don Damir Stojić.
Duhovnik karizmatske molitvene zajednice “Božja pobjeda” i župnik Župe Duha Svetoga na zagrebačkom Jarunu don Damir Stojić na svojim je društvenim mrežama podijelio video u kojem je govorio o molitvi u jezicima i onome što Katolička crkva smatra o tom daru.
Don Damir Stojić rekao je kako neki svećenici smatraju da govor u jezicima treba izbaciti iz Crkve, dok drugi otvoreno mole na takvim susretima. Dodao je kako su u Hrvatskoj podijeljena mišljenja oko ove teme.
Dar za prvu crkvu
“Nema sumnje da ova karizma postoji, o čemu govori i Biblija. No, neki teolozi dobronamjerno smatraju da je govor u jezicima nestao još u 2. ili 3. stoljeću i figurativno rečeno, govor u jezicima je tada bio benzin da se crkva pokrene jer je tada još uvijek bila mala. Kasnije su oni bili nepotrebni i naprosto su iščeznuli. Dakle, dio svećenika smatra da je govor u jezicima bio dar samo za prvu crkvu”, pojasnio je Stojić.
Iščitamo li povijest crkve detaljnije, vidjet ćemo da to nije baš tako, kaže Stojić. “Taj dar bio je vrlo raširen u 1. i 2. stoljeću i on se zaista umanjio. Međutim, on nije potpuno nestao. Ovaj dar imali su sveti Bernard iz Clairvauxa, sv. Terezija Avilska, sveti Toma Akvinski i sveti Ivan Vianney. Drugim riječima, taj dar bio je vrlo naglašen u prvo Crkvi, no nakon toga nije nestao”, ističe Stojić.
Što je dar jezika?
Prema riječima don Damira Stojića govor u jezicima raširio se u 20. stoljeću, i to prvo u pentakostalnim, evangeličkim i protestantskim zajednicama. “Nakon Drugog vatikanskog sabora u sklopu katoličke karizmatske obnove vidimo da je buknuo govor u jezicima”, rekao je Stojić i dodao kako tu nastaje rasprava. Postavljaju se pitanja je li govor u jezicima potreban i je li autentičan.
Katekizam Katoličke crkve kazuje sljedeće: Milost je nadasve i poglavito dar Duha koji nas čini pravednima i posvećuje. Ali milost obuhvaća i darove što nam ih Duh daje da nas pridrži svom djelovanju te nas osposobi da sudjelujemo u spasenju drugih i Tijela Kristova – Crkve. To su sakramentalne milosti vlastite različitim sakramentima. To su, osim toga, posebne milosti koje se nazivaju i “karizme”, po grčkoj riječi što je rabi sv. Pavao, a koja znači blagonaklonost, nezasluženi dar, dobročinstvo. Koja god im bila narav, katkad i izvanredna, kao što je dar čudesa ili jezika, karizme su usmjerene na posvetnu milost, a cilj im je zajedničko dobro Crkve. One su u službi ljubavi koja izgrađuje Crkvu. (KKC 2003)
“Duh Sveti daje karizme svima, a jedan od tih darova je dar govora u jezicima. Također, u Prvoj Poslanici Korinćanina u gotovo cijelom 14. poglavlju sveti Pavao govori o daru jezika. Pavao govori da dar u jezicima postoji i hvali se da ga on ima, želi da ga svi imaju i govori da služi za izgradnju osobe. Iako je to najmanji od darova, ipak je dar”, istaknuo je Stojić.
Jer tko govori drugim jezikom, ne govori ljudima, nego Bogu: nitko ga ne razumije jer Duhom govori stvari tajanstvene. (1Kor 14, 2) “Mislim da se u ovom citatu otkriva što je dar jezika. To je jedan otajstven dar po kojem Duh Sveti pomže nekome slaviti ili hvaliti Boga. To je kao kada čuješ prekrasnu glazbu ili instrument bez riječi – ne možeš nijekati da ta glazba koja nema riječi nešto ne govori. Uzdiže dušu i nekada govori više kada je bez riječi”, rekao je Stojić.
Rekao je da je dar jezika izvlačenje najdubljih čežnji iz dubine srca od strane Duha Svetoga koji ih potom izgovara. “Ti mu daješ zvuk, a Duh Sveti u neizrecivim uzdasima moli umjesto tebe, kako će Pavao reći u Poslanici Rimljanima u 8. poglavlju”, pojasnio je don Damir Stojić.
Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. (Rim 8, 26)
“Rekao bih da je to dar kojim izražavamo ljubav prema Bogu, koji možda nadilazi naš razum i vokabular i riječi koje sami možda nismo sposobni izreći. Upravo Duh Sveti moli umjesto nas neizrecivim uzdasima”, rekao je Stojić.
Na kraju je rekao kako misli da nemamo pravo odbaciti nešto što crkva nije odbacila i osudila. “Bogu hvala što je crkva toliko širokogrudna da ona priznaje, potiče i podržava govor u jezicima”, zaključio je don Damir Stojić.