U prosincu 1934. godine nadbiskup koadjutor Alojzije Stepinac povjerava vlč. Ivanu Gašpertu, kapelanu sv. Blaža, zadatak da pripremi sve potrebno za osnivanje nove župe za Trešnjevku. Vlč. Ivan Gašpert sljedeće je godine pismeno zamolio nadbiskupa koadjutora Alojzija Stepinca da nova crkva i župa budu posvećeni sv. Josipu, na što je dobio pozitivan odgovor. Osnovan je Odbor za gradnju crkve i župe sv. Josipa. Početkom godine 1937. dovršena je dvorana koja je trebala služiti za privremenu crkvu. Iste godine 17. travnja nadbiskup Antun Bauer izdao je dekret kojim se osniva župa sv. Josipa.

Stepinčeva uloga u životu župe

Proslavu blagoslova župne crkve i otvorenja župe 20. lipnja 1937. godine predvodio je nadbiskup koadjutor Alojzije Stepinac i pritom izrekao svoju glasovitu propovijed u kojoj je, među ostalim, rekao:

“Povratak čovječanstva k Bogu jedini je izlaz iz ovog kaosa u kojem se svijet nalazi. A u tom poslu igraju najveću ulogu naše župe.”

“Živjeli radnici! To je bio treći natpis koji sam opazio kad su ovo svetište stavili pod krov. I ja kličem danas: Živio pošten rad! Živjeli pošteni naši radnici! Radnici naši, kojima nije uzor Marx, Lenjin i slični ljudi niskih moralnih kvaliteta, nego koji hoće da slijede onoga, koga je Crkva stavila i nazvala uzorom radnika – Exemplar opificum – sv. Josipa! Živjeli naši pošteni radnici, kojima nije ideal ljudsko društvo u kojem se strijelja i ubija bez suda i istrage, nego takovo ljudsko društvo, u kojem se svakome daje što mu po Božjoj pravdi pripada, bio on na vlasti ili podređen, velik ili malen. Živjelo kršćansko uređenje ljudskog društva! Za kršćansko pak uređenje tog društva borit će se i nova naša župa na Trešnjevki pod zaštitom sv. Josipa.”

Nesuđeno Nacionalno svetište sv. Josipa

Podsjetimo, ova je crkva bila zamišljena i kao Nacionalno svetište svetoga Josipa, ali poslijeratne (ne) prilike nisu to dopustile. Zato je za nacionalno svetište izabrana crkva sv. Josipa izgrađena šezdesetih godina prošloga stoljeća za potrebe vjernika karlovačkog predjela Dubovac. No tijekom gradnje, a pogotovo kad je ona već bila uglavnom završena, čuli su se glasovi i prijedlozi za osnivanjem svetišta pa su upućene i službene molbe svećenika izvan Zagrebačke nadbiskupije da crkva bude proglašena nacionalnim svetištem.

Uvažajući te molbe, Biskupska je konferencija na svom zasjedanju u Zagrebu 15. travnja 1987. donijela zaključak da crkva svetog Josipa u Karlovcu-Dubovcu postane Nacionalno svetište svetog Josipa Crkve u Hrvata. Učinjeno je to sa željom da se stoljetno štovanje sv. Josipa u hrvatskom narodu produbi, proširi i učvrsti. Ujedno je to iskaz pobožnosti, poštovanja i ljubavi prema sv. Josipu. Ovaj je zaključak donesen u godini sv. Josipa koju je u karlovačkom Svetištu kardinal Franjo Kuharić otvorio na Josipovo 1987., a zaključio na Josipovo 1988., povodom 300. obljetnice izbora sv. Josipa za nebeskog zaštitnika Hrvatske domovine.

Sveti Josipe, Zaštitniče Hrvatske, moli za nas u ovim teškim trenucima za naš narod!