U jeku priče oko koronavirusa čini se da su druga velika i važna pitanja koja se tiču temelja svakoga društva pomalo pala u zaborav. Primjerice, koja je uloga i važnost obitelji i tko može sklopiti brak, ili točnije, što to brak jest? Zato prijevod uvoda Benedikta XVI. u navedenu knjigu, objavljen na stranici Crkve na kamenu, prenosimo u cijelosti:

Ozakonjenjem “istospolnog braka” u šesnaest europskih zemalja, pitanje ženidbe i obitelji poprimilo je novu dimenziju koje se sigurno ne može zaobići. Svjedoci smo izobličenja svijesti koje je očito duboko prodrlo u sektore katoličkog puka. Na to se ne može odgovoriti nekim sitnim ćudorednim poučkom niti nekim egzegetskim navodom. Problem ide u dubine i stoga se treba s njime sučeliti u temelju.

Prije svega, čini mi se važnim primijetiti da je pojam “istospolnog braka” u proturječju sa svim kulturama čovječanstva koje su se izmijenile do sada, pa stoga znači kulturnu revoluciju koja se postavlja protiv čitave dosadašnje tradicije čovječanstva. Nema dvojbe da se pravno i ćudoredno poimanje ženidbe i obitelji izvanredno razlikuje u kulturama svijeta. Moguće je vidjeti ne samo razliku između jednoženstva i mnogoženstva, nego i druge duboke razlike.

Bit ženidbe je zajednica muškarca i žene otvorena životu

Pa ipak, osnovna zajednica nikada nije dovedena u pitanje, činjenica da je postojanje čovjeka – na način muškarca i žene – usmjereno razmnožavanju, kao i činjenica da zajednica muškarca i žene i otvorenost za prijenos života određuju bit onoga što se naziva ženidbom.

Osnovna sigurnost da čovjek postoji kao muško i žensko; da je prijenos života zadaća koja je dodijeljena čovjeku; da je zajednica muškarca i žene ta koja služi ovoj zadaći; i da je u tome, bez obzira na sve razlike, bit ženidbe – to je izvorna sigurnost koja je do sada bila očita čovječanstvu.

Temeljni prevrat ove izvorne ljudske sigurnosti uveden je kada je, s pilulom, postalo u načelu moguće razdvajanje između plodnosti i spolnosti. Ovdje nije posrijedi kazuistika i rasprava o tome može li se i kada, eventualno, uporaba pilule ćudoredno opravdati. Riječ je o temeljnoj novosti koju ona kao takva označuje: tj. upravo načelno razdvajanje između spolnosti i plodnosti. To razdvajanje zapravo znači da se na taj način izjednačuju svi oblici spolnosti. Ne postoji više nikakvo osnovno mjerilo. Ova nova poruka, sadržana u pronalasku pilule, duboko je promijenila svijest ljudi, s početka polako, a zatim sve jasnije i snažnije.

Odvajanje spolnosti od plodnosti

Odatle slijedi drugi korak: prije svega, ako se spolnost odvoji od plodnosti, onda se, obrnuto, može razmišljati i o plodnosti bez spolnosti. Stoga će se činiti ispravnim da čovjekovo rađanje više nije povjereno prigodnoj tjelesnoj strasti, nego da se čovjeka razumski planira i proizvodi. Taj postupak u kojem se ljudi više ne začinju i ne rađaju, nego izrađuju, u međuvremenu je u punom zamahu. Međutim, to onda znači da čovjek više nije primljeni dar, nego planirani proizvod naše izradbe.

S druge strane, ono što se može učiniti može se i uništiti. U tom smislu, sklonost u porastu s obzirom na samoubojstva kao planiran svršetak života sastavni je dio opisanog trenda. Na ovaj je način, međutim, očito da, s obzirom na pitanje “istospolnog braka”, nije riječ o tome da budemo malčice širi i otvoreniji Naprotiv, postavlja se osnovno pitanje: Tko je čovjek? Uz to se postavlja i pitanje postoji li Stvoritelj i nismo li svi samo proizvodi izradbe?

Pojavljuje se ova alternativa: ili je čovjek Božje stvorenje, slika Božja i dar Božji ili je čovjek proizvod koji i sam zna izraditi.

Kada se odreknemo ideje stvaranja, odričemo se čovjekove veličine, odričemo se njegove neraspoloživosti i dostojanstva koje je iznad svakoga planiranja.

Sve se to može izraziti i iz druge perspektive. Ekološki pokret otkrio je granicu onoga što se može učiniti i priznao je da “priroda” za nas postavlja mjeru koju ne možemo nekažnjeno prijeći. Nažalost, “ekologija čovjeka” još nije ostvarena. I čovjek posjeduje “narav” koja mu je dana, a nasilje nad njom ili njezino poricanje dovodi do samouništenja. Upravo o tome se radi u slučaju stvaranja čovjeka kao muškarca i žene, što se zanemaruje u postulatu “istospolnog braka”.

Čini mi se da je važno razmisliti o pitanju prema ovom redu veličine. Samo ćemo tako učiniti pravdu pred Bogom, s obzirom na zadaću koja nam je povjerena za čovjeka.