Svečanu misu u župnoj crkvi Presvetog Trojstva predvodio je umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak, a propovijedao je postulator kauze bl. Alojzija Stepinca mons. dr. Juraj Batelja, izvijestila je IKA.

Govoreći o 70. obljetnici otkako je komunistička vlast premjestila zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca iz tamnice u Lepoglavi na daljnje izdržavanje kazne u izolaciji u župnoj kući u Krašiću, mons. Batelja je rekao: „Krašiću i Crkvo u Hrvata, bili ste supatnik na ovoj postaji njegova križnoga puta, bili ste svjedokom njegova progona i njegove žrtve, svjedočili ste njegovu poniženju i jačali se njegovim pouzdanjem. Sad je on vaš uzor u vjeri u utjelovljenoga Sina Božjega, zagovornik kod Boga da svi možemo živjeti po načelima vjere u ovom našem društvu koje je u mnogočemu zadržalo bezbožne, staljinističke, postavke života“.

Spomen-dom bl. Alojzija Stepinca u Krašiću / Foto: TU Zagrebačke nadbiskupije

Mons. Batelja istaknuo je da je nepobitno da je nadbiskup Stepinac prebačen kako bi umro u Krašiću. O tome je 7. srpnja 1953. posvjedočio nizozemski novinar A. den Doobard koji je samome nadbiskupu prenio izjavu Mihe Marinka da će živjeti „još najdulje do proljeća, i onda će nestati – umrijeti“, a „i ostali ministri da se tomu vesele“. Nadbiskup Stepinac je pak – suočen s tom činjenicom – odgovorio evanđeoskim naukom: „Zaboravljaju oni da Gospodin Bog upravlja sudbinom ljudskih života, a ne gg. ministri. Uostalom, ako i umrem, sa mnom ne umire Katolička Crkva! Ona će i dalje živjeti i procvasti“.

Župnik mu žurno otvori vrata i, ni sâm ne znajući kako, našao se pred njim na koljenima, poljubio mu ruku izgovorivši: ‘Dobro nam došli!’

Mons. Batelja je detaljno opisao trenutke dolaska nadbiskupa Stepinca u Krašić. „Na današnji dan, bila je srijeda 5. prosinca 1951., poslije 8 sati navečer, nadbiskup je u Krašiću izašao iz automobila. Nakon što je silom bio odvojen od svoga naroda i nakon što je pet zatvorskih godina srcem Isusa Krista čeznuo za susretom sa svojim narodom, ‘došao je obučen kao obični svećenik: crna reverenda, obični kaput i šešir. Nikakva vanjskog biskupskog znaka nije imao na sebi. Bio je blijed, u licu malo slab, izmučen…’ Župnik mu žurno otvori vrata i, ni sâm ne znajući kako, našao se pred njim na koljenima, poljubio mu ruku izgovorivši: ‘Dobro nam došli!’.

Molio sam se zato neka mi dobri Bog dade samo ustrajnost da ne popustim

U razgovoru koji je slijedio nadbiskup je njemu i časnim sestrama svoje zadnje dane u lepoglavskom zatvoru ovako opisao: ‘Neprestano su me opsjedali u zadnje vrijeme, ne bih li sâm zatražio, da me puste ili bilo što da zamolim. To bi njima trebalo. A onda znamo, kako bi dalje išlo. Na sva bi usta trubili: ‘Evo, zatražio je to i to, traži milost’, a znamo kakova je njihova logika, pa bi zaključak bio: priznao je krivnju. Molio sam se zato neka mi dobri Bog dade samo ustrajnost da ne popustim. A onda znao sam, tu su molitve tolikih pobožnih duša, pa zar da onda pokleknem pred Balom! Nikada! – Nisu dočekali da ih molim, pa su sami morali popustiti. Popustit će oni još! Samo pouzdanje u Boga i Bogorodicu, i nikako ne klonuti!’ Istaknuo je nadbiskup i ovo: ‘Dok smo išli ovamo, radio svira u autu i tu sam već čuo vijest o mom puštanju.

70. obljetnica dolaska kardinala Stepinca u sužanjstvo u Krašiću / Foto: IKA

Kolike li razlike između onoga puta – kad su me pred 5 godina vozili u Lepoglavu i sada. Radio je svirao i ječao upravo radio u autu, a oni koji su me pratili smijali su se, veselili; mislili su: pobjeda je naša. On je odstranjen – sve je gotovo. Jadnici, ne znaju oni što je Crkva Božja! A sada na povratku, nakon 5 godina, ne znaju upravo kako bi pokazali ljepše lice. Veselo razgovaraju kao da nikada ništa nije bilo, a vidim da u sebi drugo misle. Kako im se Bog narugao – kako ih je i tu ponizio!“.

Zaključujući homiliju, mons. Batelja je poručio: „Da bi se u našem srcu mogao dogoditi Božić, povijest spasenja i Božji pohod, za svakoga osobno, za Crkvu Božju, za sve ljude i za naš hrvatski narod, potrebno je obraćenjem pripravljati put Gospodinu. Potrebno je sve češće, osobito danas, ponavljati riječi kojima se posvetio blaženi Alojzije Stepinac: ‘U tebe se, Gospodine, uzdam, o da se ne postidim nikada!’“.

70. obljetnica dolaska kardinala Stepinca u sužanjstvo u Krašiću / Foto: IKA