Uslijed jake topničke pripreme neprijatelj kreće u povlačenje na početku novog hrvatskog napada. To je napokon omogućilo napredovanje snaga iz pravca Filipovca. Nažalost pod paljbom snajpera život su ondje izgubila dvojica dragovoljaca, pripadnika posebne postrojbe MUP-a – Kristijan Žapek i Željko Grganić. To je na neko vrijeme zaustavilo napad iz tog pravca. S druge strane napad iz Klise je uspio nakon što su se tenkovi na jedvite jade pokrenuli. Zašto? Objasnio je Darko Banjeglav kazavši kako pojedini tenkovi zbog hladnoće nisu uspjeli pokrenuti svoje motore. Kada su tenkovi napokon krenuli prema Lipiku to je bio znak da je neprijatelj gotov no s porazom se nije lako mirio. Svega se u knjizi „Kako se branio Lipik“ prisjetio jedan od tenkista Dražen Vagner Vagi:

6. prosinca ujutro imali smo problema s pojedinim tenkovima koje nismo mogli upaliti pa smo ih šlepali po Prekopakri. To su bili stari, isluženi tenkovi koji su teško palili. Pritom smo pregazili neki automobil. Napokon smo krenuli sa šest oklopnjaka prema Lipiku. Razvukli smo se u liniju i tako kretali prema staklani. Gađali su nas maljutkama i svim mogućim oružjem. Najveća su nam opasnost bili protutenkovski i ostali topovi jer njihove granate nismo ni vidjeli ni čuli. Maljutke nam nisu predstavljale veći problem jer su bile spore, a i vidjeli smo ih. U tim borbama otkrili smo kako ih možemo uništiti: pustimo ju da nam dođe na 30 metara, a onda ispalimo granatu iz topa. Detonacija iz cijevi uništava maljutku. Uspjeli smo se probiti do staklane, odnosno do željezničke pruge.

Tukli su nas sa svih strana i sveg oružja. Tenkovi su nam bili potpuno ogoljeni, samo gusjenice i kupola. Neprijateljska artiljerija nam je poskidala sve: blatobrane, vanjske rezervoare… Prije početka akcije po tenkovima smo pometali članke od gusjenica i povezali ih žicom kako bismo stvorili dupli oklop, no i to su nam skinuli. Kad smo ušli u staklanu, naš su tenk pogodili iz Šeovice. Odozada su nam uništili cijev za podvodnu vožnju i ceradu iza kupole. Jedan projektil nas je promašio za dlaku. Na cijevi svog tenka dovezli smo okvir staklanske ograde! Zauzevši položaje kod staklane, započeli smo artiljerijsku bitku s neprijateljem koji je bio ukopan po okolnim brdima. Naš zadatak bio je da na sebe privučemo njihovu artiljeriju što bi našoj pješadiji omogućilo lakši prodor. Jedan naš tenk i BVP sa zapovjednikom Banjeglavom otišao je s pješadijom prema centru. S njim smo bili u vezi sve dok borbeno vozilo pješaštva nije pogođeno.. Na pozicijama ispred pruge ostali smo do noći kada smo ispucali sve granate. Ostalo nam je tek nekoliko metaka za mitraljeze. Tada smo se zaklonili unutar staklane, a kad je pala noć, povukli se u Prekopakru.

Među onima koji su se prvi probili u razoreni centar Lipika bio je Nikola Cvitanović koji su u zapovjedništvo u Prekopakri, javio Stjepanu Klasniću i kazao kako mu za svoj imendan poklanja njegov Lipik. Neprijatelj je u rasulu, mnogi ni ne znaju i ne shvaćaju da je kraj i da je Lipik u hrvatskim rukama. U apokaliptični prizor zalutao je četnik Nenad Bojić iz Kukunjevca. Pod utjecajem alkohola vozeći traktor našao se usred oslobođenog Lipika te je zarobljen.

Čavrljanje nam prekida iznenadni zvuk traktora. Djeluje toliko besmisleno i nestvarno da isprva pomislimo da se vraćaju četnički tenkovi, a mi nagluhi od eksplozija i premoreni, haluciniramo. Uostalom, otkud traktor na ovom mjestu od kojega strepe i tenkisti. Ali, na brzinu bačeni pogled na ulicu nas razuvjerava. Doista je riječ o traktoru kojim upravlja pravi pravcati četnik. Pred njega iskače skupina naših jurišnika predvođena Ivanom Barićem, zaustavlja traktor i izvlači četnika. „Nešo“, kako ga kasnije prozvasmo, najprije je pomislio da je došao među svoje, tj. specijalce jugovojske, ali ubrzo je shvatio zabludu. „Šarac“ s većom količinom streljiva, dvije ‘zolje’ i pet boca mentola, koje je, kako rečeno, vozio burazeru u brda, brzo mijenjaju vlasnika.”

Bilježi netko od svjedoka vremena, a prenose povjesničari Benković i Križan u knjizi Kako se branio Lipik. Oslobođenje Lipika bio je ogroman uspjeh za Hrvatsku. Do tada najveće naseljeno mjesto koje je oslobođeno u ratu, Lipik, čekala je dugotrajna i mukotrpna obnova koja traje do današnjih dana. U istoj operaciji oslobođeni su Dobrovac i Kukunjevac, okolna sela.

Borna Marinić / Foto: HKM

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.