Dragi prijatelji misija!
Za svetkovinu Bogojavljenja -Sveta Tri kralja, kada obilježavamo i dan Djela svetog djetinjstva, i ove godine priredili smo animacijske materijale koji će vam na različite načine biti dostupni i na raspolaganju. Ovi su nam materijali pomoć da se tijekom došašća što bolje pripremimo za božićne blagdane, a posebno za Bogojavljenje, kada djeca, ali i odrasli, mole i prikupljaju novčana sredstva za potrebe djece u misijskim zemljama.

Utemeljitelj Papinskoga misijskog djela svetog djetinjstva mons. Charles de Forbin Janson providonosno je angažirao djecu da mole i prikupljaju sredstva za potrebe djece u misijama. Otada djeca svake godine čine „suvremena čuda umnažanja kruha.“ Njihovom molitvom i odricanjem napravljene su mnoge škole, vrtići, bolnice, omogućeno je školovanje mi-
lijunima djece, olakšano im je odrastanje i otvorila se nada za pravedniji i bolji svijet. Otvorena Duhu Božjemu, Crkva stalno traži najbolji način evangelizacije i misijskog djelovanja. Još 1974. godine organizirala je biskupsku sinodu s temom Evangelizacija modernog svijeta. U pripravi sinode papa Pavao VI. kazao je: „Društvene uvjetovanosti sve nas obvezuju da preispitamo metode, da svi istražujemo načine kako bi do suvremenog čovjeka kršćanska poruka mogla doprijeti i da bi on u njoj našao odgovor na svoja pitanja i snagu za svoje zalaganje za ljudsku uzajamnost. Baštinu vjere Crkva mora očuvati u netaknutoj čistoći, ali nam je ujedno dužnost pružiti ju ljudima našeg vremena, koliko je to samo moguće, na razumljiv i uvjerljiv način.“

Radosnu vijest Isusa Krista mogu radosno naviještati samo radosni navjestitelji. Tko to može radosnije činiti od djece?!

Riječi izrečene prije gotovo 50 godina tako su aktualne i za današnje vrijeme. Papi je potpuno jasno da misijske djelatnosti Crkve nema bez duboka vjerničkog osjećaja za evangelizaciju ireevangelizaciju. Zbog toga nas papine riječi potiču na preispitivanje ne samo metoda i načina suvremene evangelizacije, nego i na preispitivanje svoje osobne vjere. Je li to vjera Isusa Krista ili sinkretizam, u kojem smo pod plaštem religije sve podložili svojim potrebama?

Evangelizacija i misijsko djelovanje trebaju biti naš program i stil života, u kojem se svakodnevno suobličujemo s Kristom. Poput službenice Božje Pauline Jaricot, utemeljiteljice Djela za širenje vjere, trebali bismo dušom i tijelom pripadati Bogu, utopiti se u ljubav Božju, da bi-
smo tu istu ljubav mogli živjeti i s drugima dijeliti. Radosnu vijest Isusa Krista mogu radosno naviještati samo radosni navjestitelji. Tko to može radosnije činiti od djece?! Djeca su svugdje oko nas, ali im najčešće ne dajemo dovoljno važnosti niti iskorištavamo ono čime ih je Bog obdario, a bez čega nema nijedne ozbiljne promjene u svijetu, a onda ni evangelizacije ni misijskog djelovanja. Isus nam stavlja dijete kao uzor, postavlja ga u sredinu i govori: „Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, ne ćete ući u kraljevstvo nebesko…
I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.“ (Usp.Mt 18, 2 – 3. 5.)

Neka nam ovi animacijski materijali pomognu u izgradnji evanđeoskog srca kao u djeteta, koje će biti spremno evangelizirati sebe i druge zbog kraljevstva nebeskoga!

Djelo svetog djetinjstva

To su djeca koja poznaju Papinsko djelo sv. djetinjstva. Iako se u različitim državama druga čije zove, djeca širom svijeta trude se živjeti isto geslo, čija je poruka jasna: svako dijete, gdje god se nalazilo, bilo bogato ili siromašno, može pomoći drugomu, nudeći mu ono što ima. Na taj način, otkada po-
stoji Djelo sv. djetinjstva, svako dijete ima mogućnost biti misionar, čineći najjednostavnija djela ljubavi: brinući se za svoje vršnjake u potrebi koji žive kojoj dalekoj zemlji, moleći za njih i odvajajući za njih ponešto od svojeg džeparca.

U današnje vrijeme čini nam se da djeca imaju sve i da dobivaju sve što požele. Upravo nas spomenuto geslo poziva da stanemo i shvatimo da to nije istina, da postoje tolika djeca širom svijeta, ali čak i u našem gradu, ulici ili zgradi koja imaju puno manje ili možda ništa. Geslo nas poziva da ne mislimo samo na sebe, već da se okrenemo oko sebe i počnemo zamjećivati one oko nas koji nemaju osnovno za život.