"Svetost se dakle sastoji u tome da ništa ne zadržavamo pred Bogom, već da mu sve predamo, jer koliko god mi glumili pred njim da smo pobožni i dobri, da smo savršeni to nas neće promijeniti, to nam neće darovati iskustvo Božje dobrote i blizine", napisao je fra Mario Berišić na svojim društvenim mrežama.
Mladi franjevac hrvatske kapucinske provincije fra Mario Berišić osvrnuo se na današnje Markovo evanđelje na svojim društvenim mrežama podsjetivši nas da Bog ne traži od nas bogatstvo, već da mu predamo sve što imamo, ma što god i kakvo god bilo naše ‘bogatstvo’. Bogu naša bogatstva nisu potrebna, On želi vidjeti koliko se mi pouzdajemo u njegovu providnost. U nastavku donosimo objavu fra Maria Berišića.
“Blagoslovljen naš limit, naša slabost, blagoslovljeno ono malo što imamo i posjedujemo, ako bez ikakve zadrške predamo u ruke svemogućeg Boga, koji jedini može od ničega učiniti nešto lijepo i posebno.
Udovica iz današnjeg evanđelja nije imala mnogo! U očima farizeja, ta siromašna starica nije bila nitko i ništa, nitko ju ne primjećuje osim Isusa. U očima Isusa ona je bila sveta i velika žena, jer se nije stidjela svoje siromaštvo dati Bogu: imala je tek svega dva novčića i to posljednja, koje ona bez zadrške daje za hramsku riznicu. Da je ona previše razmišljala i da nije imala povjerenja da će se Bog za nju pobrinuti, ona takvo što nikada ne bi napravila.
Svetost se dakle sastoji u tome da ništa ne zadržavamo pred Bogom, već da mu sve predamo, jer koliko god mi glumili pred njim da smo pobožni i dobri, da smo savršeni to nas neće promijeniti, to nam neće darovati iskustvo Božje dobrote i blizine. Bog ne traži od nas puno, on je svjestan da mi nemamo mnogo, ali on od nas traži sve, bez obzira što je to sve vrlo malo, sramotno i tjera nas da se skrivamo od drugih.
Dva novčića mogu biti tvoja slabost, bolest, grijeh, rana, nezadovoljstvo, sve ono što znaš da ti nije dovoljno za radostan život, nego za mučno preživljavanje. Koliko teško prihvaćamo ovaj put spasenja, radije ćemo se cijeli život boriti da se svidimo ljudskim obzirima, nego da pokažemo svoje siromaštvo i prikažemo ga Bogu.
Bog ne može prebivati u srcima koja su već puna sebe, farizejsko srce je takvo, niti može prebivati u onim siromašnim srcima koja grčevito drže ona dva novčića u svojim rukama i ne vjeruju mu da On može učiniti mnogo više od očekivanog, samo ako mu damo svu bijedu, sve slabosti, svaki grijeh, zapravo svo bogatstvo našeg siromaštva.”
Objavu u cijelosti možete pogledati OVDJE.