Prvu skupinu ljudi, kojima će se oduzeti kraljevstvo Božje, u ovoj prispodobi predstavljaju vinogradari. Jasno je kako je jedan od njihovih najvećih grijeha pohlepa. Sebični su. Gledaju na vinograd kao na mjesto gdje se mogu obogatiti te gotovo ne brinu o dobru drugih. Ovakav obrazac, nažalost, lako usvajamo i mi u svakodnevnom životu

"Tko propusti trenutak, pravo vrijeme, povijesni kairos i previdi znakove vremena, čeka ga sud. Na sudu mu se ne će ništa darovati. Stoga je krajnje vrijeme za obraćenje i prihvat Isusa sa svim posljedicama, sa svime što on u svojoj osobi iziskuje od svakoga od nas", naglasio je fra Tomislav Pervan u svom promišljanju o današnjem evanđelju (Lk 12,54-59). Promišljanje vam u cijelosti donosimo u nastavku.

Donosimo vam promišljanje liturgije dana fra Tomislava Pervana.

Nakon što je umnožio kruhove i nahranio kruhom tisuće u pustinji evanđelisti, Matej, Marko i Ivan izvješćuju kako se Isus povukao sam u goru da moli. Molitva je ona bitna protežnica njegova života, on živi iz razgovora s Ocem, iz razgovora s Nebom. Tu se odvija intimna priča između Oca i Sina - u molitvi, u Duhu Svetome.

Zbog postojanosti u molitvi i vjeri rudari su izabrali sv. Barbaru za svoju zaštitnicu. Njoj u čast podizali su crkve, tako je i u Rudama kod Samobora prije 400 godina podignuta crkva koja je do danas sačuvana u svom prvotnom obliku. Župu u Rudama vodi vlč. Darko Banfić koji je, pak, na poseban način povezan s ovom sveticom u čijoj je župi u Natkrižovljanu rođen i proveo djetinjstvo. Bio je član i Hrvatske svećeničke nogometne reprezentacije, a rado i planinari.

U odgovoru saducejima koji oduzima dah, Isus poništava sve njihove doktrinarne zablude. S prekrasnom jasnoćom, On nam daje uvid u život svijeta koji dolazi - svijet u kojem je smrt pobijeđena i život nikada ne prestaje.

"Vjerovati znači biti u takvu odnosu prema Isusu Kristu da taj Isus postane temeljem moga vlastitoga bića i života, da postane početkom i svršetkom, alfom i omegom svega moga i tvoga, svih naših kretnja i nakana", piše u svome promišljanju fra Tomislav Pervan.

"Bitna sastavnica ovoga odnosa pastir-ovce jest međusobno poznavanje i spoznavanje. Pravi pastir svoje poznaje, one ga poznaju, one ga slijede, slijede njegov glas, umilni. Poznavati znači iznutra prihvatiti, pristajati, to je nutarnja pripadnost, srcem, cijelim bićem, što je daleko dublje od posjedovanja stvari. U tome poznavanju ljudi nisu više stvari, nego osobe, koje su prihvaćene, uzljubljene", kazao je fra Tomislav Pervan.

"Bog šalje svoga Sina u svijet koji je zaslužio ne ljubav, nego Božji gnjev i srdžbu. Svijet je u Ivanovu poimanju izgubljeno čovječanstvo koje se grijehom udaljilo od Boga. Bog je odlučio spasiti svijet i zato šalje najdragocjenije što ima: Svoga Sina. To je čudo Božje ljubavi, to je čudo Novoga zavjeta", piše fra Tomislav Pervan.

Obraćenje se ne događa kada shvatimo da nam grijeh šteti, nego onda kada doživimo Božju ljubav: tada shvatimo da je Bog odgovor na svaku čežnju naših srca i da jedino u njemu možemo naći mir, radost, sreću, sigurnost i pravu, istinsku, nepresušnu ljubav. Samo je Bog dosta, kako kaže sv. Terezija Avilska.