“Tko će naći ženu vrsnu? (Izr.  31,10)” … Odjevena je snagom i dostojanstvom.” ( Izr 31, 21)

Pitamo se koliko vrsna žena posjeduje talenata ili još bolje, koliko je svojim radom i zalaganjem stekla novih talenata, o kojima Matej u svom Evanđelju govori.

Čitajući retke Evanđelja dolazim do zaključka da je naglasak na oplođivanju primljenih talenata, a ne na dobivenim talentima. Korištenje primljenih talenata je zalog dobivanja novih talenata u obliku  vještina, sposobnosti, umijeća i kreposti. Čovjek je stvoren na Božju sliku i pozvan je da s njime sustvara ovaj svijet, da ga učini prihvatljivijim mjestom za život. Zamišljam vrsnu ženu koja oko sebe širi radost življenja, ženu marljivu, suosjećajnu, dosjetljivu, pobožnu, ženu koja vidi i osjeća tuđe potrebe i želje, ženu skladnu, lijepu i dostojanstvenu, ženu koju krasi logika, odlučnost i snaga. O takvoj ženi ovisi radost, zadovoljstvo i uspjeh njenih ukućana i njenih prijatelja, radne zajednice, jednog mjesta i jedne župe. Takva žena je neprocjenjivi biser koji iz dana u dan, iz situacije u situaciju, postaje vidljiviji i blistaviji.

Njena ljepota nije nužno onakva kakvu suvremeni časopisi promoviraju, niti treba posjedovati “kvalitete” koje ovo bezglavo društvo zahtijeva.

Njena ljepota nije nužno onakva kakvu suvremeni časopisi promoviraju, niti treba posjedovati “kvalitete” koje ovo bezglavo društvo zahtijeva. Ljubav i životnost su im potrebne kako bi udahnjivale sigurnost, mir i osjećaj prihvaćenosti, kako bi se pojedinci i grupe na bolje mijenjali.

Vrsna žena je sveta osoba koja posvećuje sve što dotakne. Sveti Josemaria je govorio o svakodnevnoj svetosti koju je moguće, uz napor i žrtvu, zaista postići. Dok s Bogom računamo  svaki put je put svetosti. Biti ono što jesi: otac, majka, brat, sestra, prijatelj, suradnik, redovnica, znanstvenik, radnik ili samo starija bolesna osoba. U svemu postoji nešto sveto za čim treba težiti, za što se treba boriti. Bog nas tu čeka, na kraju našega dana, na kraju našega puta. Za nas nema drugog poslanja: svakodnevni život naša je misija! Ako tu zakažemo, zakazali smo u svom poslanju.

Kako je lijepo i opuštajuće susresti osobu, ili živjeti s osobom koja u život i vrijeme unosi mir i radost, osobu koja uvijek vidi i osjeti dokle su joj granice, osobu koja prihvaća sve što se ne može promijeniti i mijenja ono što može i treba promijeniti. Takva osoba zna kad treba nešto kazati a kad prešutjeti, kad treba ustrajati u svome stavu i  kad šutnjom treba odgovoriti na izazov bilo koje vrste.

Vrsna žena nije pogubljena u vremenu, ne klanja se isključivo nekim šablonama, ona je hrabra, odlučna, svoj križ s mirom nosi, ali ga i drugima pomaže nositi.

Vrsna žena nije pogubljena u vremenu, ne klanja se isključivo nekim šablonama, ona je hrabra, odlučna, svoj križ s mirom nosi, ali ga i drugima pomaže nositi. Dostojanstveno nosi svoje probleme, svoje nedostatke, ali i svoja postignuća.

Među nama postoje takve osobe. One ne umanjuju našu vrijednost, one na nju ukazuju, pomažu joj da zaživi u punoj ljepoti. Obuzima nas zdravi ponos što je ta osoba naša majka, sestra, prijateljica, poznanica, … Ravnoteža će oko nas biti potpuna ako smo i same te vrsne žene, žene kojima se ponosi krvna i duhovna obitelj, naši prijatelji i poznanici. Blago te izvrsnosti je u glinenim posudama, treba ga njegovati i usavršavati, dopuštati da obogaćuje i ugodno iznenađuje nas same i sve one čiji se život dotiče našega.

Vrsnu ženu hvale djela njezina, a riječi dobivaju snagu natopljenu iskustvom suživota s Bogom i s ljudima.

Kad dođe Darovatelj talenata, a on navraća i dolazi iznenada, naći će nas spremne. Nagrada neće izostati ni u sadašnjosti ni u vječnosti. Vrsnu ženu hvale djela njezina, a riječi dobivaju snagu natopljenu iskustvom suživota s Bogom i s ljudima. Kod nje nije ništa površno, neutemeljeno, lažno ni prolazno, jer

“Svoja usta mudro otvara i pobožan joj je nauk na jeziku.” (Izr. 31. 26)

Izvor: Dominikanke.hr