Je li grijeh zapošljavanje "preko veze" i smije li žena u Crkvi, u nenazočnosti svećenika, voditi Službu riječi? Na ta i druga pitanja odgovarao je u petak, 24. rujna u emisiji HKR-a "Halo, velečasni?" vlč. Antun Sente stariji, župnik župe Sv. Antuna Padovanskog iz Sesvetskih Sela.
Je li grijeh zapošljavanje “preko veze”?
Da budemo potpuno jasni – svako varanje, krađa ili nešto slično je nemoralno i grijeh. To nam je potpuno jasno. Naravno da bi onda grijeh bilo i zapošljavanje “preko veze” jer ne ideš “čistim putem”, nego se obično koriste svakakva sredstva da bi se došlo do određenog cilja, a ta sredstva redovito nisu moralno čista i, samim time, zapošljavanje “preko veze” je grijeh. Usto, često smo svjedoci i toga da zapošljavanje “preko veze” možda ide iznad nečijih očekivanja, da osoba nije sposobna, kvalificirana ili spremna obavljati taj posao. Onda se događa da na tom poslu nešto “škripi” i možete imati problema kad takvu osobu zaposlite na neodređeno vrijeme. Ako netko dobije posao “preko veze”, može biti problem da ga ne obavlja kako bi trebao. Naravno, bilo bi dobro da posao vrši stručna i kvalificirana osoba, koja ga dobro poznaje. Ukratko, bio bi grijeh dobiti posao “preko veze”.
Da bi se došlo do određenog cilja, obično se koriste sredstva koja nisu moralno čista i, samim time, zapošljavanje “preko veze” je grijeh.
A što ako je u pitanju osoba koja ima sve kvalifikacije i koja je najbolja za to radno mjesto, ali dobije određenu podršku sa strane?
Ako osoba ima sve potrebne kvalifikacije, pa zatreba neki “poguranac”, onda to čak ne bismo mogli nazvati zaposlenjem “preko veze”, nego jednostavno korektnom pomoći da kvalificirana osoba dođe do određenog cilja.
Mjesto laika u Službi riječi
Kako to da je uloga žene u Crkvi porasla do te mjere da, u nenazočnosti svećenika, žena vodi Službu riječi? Prije nije bilo tako.
Da, prije nije bilo tako, ali nije niti danas. Budimo konkretni i recimo odmah da Službu riječi može voditi samo svećenik ili, u slučaju kad svećenika nema, trajni đakon. Laik, ni ženska ni muška osoba, ne bi mogla voditi Službu riječi koja se sastoji od čitanja, navještaja Evanđelja i propovijedi. Evanđelje ne može navještati laik, nego samo svećenik ili stalni đakon. Već tu vidimo da, ako bi to upalo u ruke neke laikinje, to ne bi bilo ispravno. To, naravno, zabranjuju i naši crkveni propisi, tako da se u tom slučaju ne čini ispravno.
To je tako kad govorimo o liturgijskoj formi. Ali to ne znači da se ne može u nekoj zajednici čitati riječ Božju i Evanđelje?
Naravno. Međutim, ako ponekad za ambonom (na mjestu s kojega se naviješta Božja riječ) vidimo osobu koja pročita prvo ili drugo čitanje, to ne znači da ta osoba ima čitavu Službu riječi. Ona je, kako smo već rekli, daleko šira od navještaja samo jednoga ili drugog čitanja.