Jedan od dva središnja dijela mise upravo je liturgija ili služba riječi. Često nismo svjesni važnosti ovog dijela svete mise i ne posvećujemo mu previše pažnje. Koja je istinska važnost službe riječi i službe čitača? Što se u tim trenutcima događa? O čemu čitači moraju voditi računa?

Rimski obred na Veliki četvrtak zadržao je slavlje Mise večere Gospodnje koja nekoć nije bila dio svetog vazmenog trodnevlja, već dio koji je pripadao vremenu korizme. Svjedočanstvo o tome nalazimo kod sv. Augustina koji spominje trodnevlje smrti, ukopa i Gospodinova uskrsnuća.

U Općim načelima o liturgijskoj godini i o kalendaru, Crkva uči kako se nedjelje korizmenog vremena „nazivaju I., II., III., IV. i V. nedjelja korizme. Šesta nedjelja, kojom započinje Veliki tjedan, zove se Cvjetnica: nedjelja muke Gospodnje“ i dalje nastavlja kako je „Veliki tjedan određen za slavljenje muke i smrti Kristove, počevši od njegovog mesijanskog ulaska u Jeruzalem“ (Rimski misal, str. 46).

Liturgičar vlč. mr. sc. Tomislav Hačko, u emisiji Hrvatskog katoličkog radija "Što se događa u svetoj misi?", govorio je u nedjelju 11. prosinca o službi Riječi.

Je li grijeh zapošljavanje "preko veze" i smije li žena u Crkvi, u nenazočnosti svećenika, voditi Službu riječi? Na ta i druga pitanja odgovarao je u petak, 24. rujna u emisiji HKR-a "Halo, velečasni?" vlč. Antun Sente stariji, župnik župe Sv. Antuna Padovanskog iz Sesvetskih Sela.