Krešimir Pavičić „Pavo“ bio je dozapovjednik HOS-a Hercegovina u sastavu kojeg se nalazila satnija „Lovac“. U njoj je Pejo Breščaković obnašao dužnost zapovjednika izvidničke desetine. Krajem kolovoza 1992. oko 250 HOS-ovaca, predvođenih zapovjednikom Stankom Primorcem – Ćanetom, došlo je s Južnog bojišta u pomoć Bosanskoj Posavini na poziv generala Ante Prkačina. 

Jedan od najtežih dana za njih svakako je bio 12. rujna 1992. kada kod sela Gornja Barica u pokušaju da zauzmu visoravan Kostreš, između Bosanskog Broda i Dervente, u sukobu sa srpskim snagama pogiba Krešimir Pavičić, dok je Pejo Breščaković preminuo dan kasnije od posljedica ranjavanja. Subota, 12. rujna 1992. godine ostala je u trajnom sjećanju Pavinim i Pejinim zapovjednicima kao jedan od najtežih dana u Domovinskom ratu.

„Naši zapovjednici izvidničkog i diverzantskog voda, Darko Peranović – Kundro i Luka Ivanović vraćaju se s izvješćima izviđača, imamo priliku uzeti taj dio. Ja sam mjesec dana prije ranjen kod Dubrovnika, doveo vojsku, i pokojni Pava kaže – ovog puta ti ne ideš s nama u prvi napad – i mogu kazati sa sigurnošću da je to čovjek koji je rekao ovaj put ćeš ti izvršiti moju zapovijed! I eto spriječio je da poginem jer bi vjerojatno u toj zasjedi zaglavio kao i ostali. U tom napadu gine pokojni Pavo negdje oko 14-15 sati. To je za nas bilo kao da su nam odrezali oba dvije ruke – i lijevu i desnu“, prisjetio se Stanko Primorac Ćane, zapovjednik HOS-a Hercegovina, a svjedočanstvo Darka Peranovića Kundre donosi nam iz prve ruke dramatične posljednje trenutke života Krešimira Pavačića Pave:

„Kao jedan od zapovjednika sam sudionik ovog događaja, a prije nego smo upali u tu zasjedu sam bio u izviđanju i došao 20-30 metara do neprijateljskog protuavionskog topa. Vratio sam se i obavijestio Pavičića tako da smo odlučili ovladati tim prostorom do te prage, a onda eventualno i dalje. Krenuli smo naprijed nas pet – Krešimir Pavičić, Pejo Breščaković, Luka Ivanović, Anto Tadić i ja. Htio sam opaliti jedan raketni bacač s pedesetak metara, međutim Pavičić je procijenio da možemo doći do te prage koja je bila parkirana u dvorištu kuće tlocrta u ključ. Kada smo došli na par metara krenuli su rafali raznih kalibara i bezbroj metaka tako da je Pavičić prvi pogođen mnoštvom metaka pao po meni i preživio sam zahvaljujući tome što je on imao pancirku pa nije prolazilo kroz njega. Pokušavao sam ga vući, ali je već tada i Ivanović ranjen i takav ranjen spasio je mene i Tadića jer je pucao po neprijateljskim vojnicima iako je bio ranjen. To sam tek kasnije shvatio jer nije poslušao moju zapovijed da mi pomogne izvući Krešimira s kojim sam na brisanom prostoru bio zasut rafalima. Ipak, Ivanović mi je taj put činio ono što treba. Breščaković je pokušao prići, ali je pogođen s dva metka u trbuh te je od posljedica ranjavanja umro dan kasnije. Nažalost nisam uspio izvući Krešimira, iako sam to htio nakon što sam se uspio povući i skloniti iza jedne kućice. Mogao sam jedino i ja tamo ostati mrtav. Bogu hvala da smo ga nakon 18 godina pronašli i pokopali na groblju u Stenjevcu.“

Borna Marinić / Foto: HKM

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.