Brodovi su napravljeni za plovidbu, za putovanja u raznim uvjetima te izvršavanje raznih zadataka. Nisu napravljeni kako bi boravili cijelo vrijeme u luci, ali im je luka potrebna u slučaju prevelikih oluja, oštećenja, nedostatka namirnica i za sve ostalo što im je potrebno. Tako je luka neko sigurno mjesto, utočište u nevolji, ali ne i trajno boravište jednoga broda i njegove posade.

Stvoreni smo kako bismo obrađivali i čuvali ovaj svijet, kako bismo išli ususret drugim ljudima.

Slično je i s nama ljudima. Stvoreni smo kako bismo obrađivali i čuvali ovaj svijet, kako bismo išli ususret drugim ljudima. Često nas upravo takve stvari najviše povrijede, stvore u nama rupe u koje nadire voda. Povrijede nas ljudi iz naše obitelji, prijatelji, ljudi s kojima radimo, ali ponekad i neznanci koji su samo ušetali u naš život. Uz to što nas drugi povrijede često ćemo raniti same sebe, učinit ćemo neki krivi manevara i zaći u nemirne vode uzrokovane grijehom. Ponekad možda i nema grijeha ili nevolje, ali nastaje teška glad jer nemamo dovoljno hrane i snage za ono što je pred nama.

Naše mjesto u kojem se krpamo od grijeha jest ispovjedaonica u kojoj, svjesni svojih grijeha, ispovijedamo sve ono loše i molimo oproštenje. Hrana za naše putovanje ovim svijetom jest euharistija.

Neovisno o uzroku, bili to mi ili drugi, potrebna nam je sigurna luka u kojoj ćemo se oporaviti, zakrpati i rupe i ponovo krenuti. Naša sigurna luka jest Crkva. Naše mjesto u kojem se krpamo od grijeha jest ispovjedaonica u kojoj, svjesni svojih grijeha, ispovijedamo sve ono loše i molimo oproštenje. Hrana za naše putovanje ovim svijetom jest euharistija. Ona je naše gorivo, naša hrana, naše sve, jer sam Krist se predaje u ruke čovjeku i u njemu se nastanjuje. Jednako kao i brod, naše obitavalište nije unutar crkve, nego vani u svijetu. Svaki onaj “idite u miru” jest poslanje koje nas šalje drugima koji su u nevolji, kojima je potrebna pomoć kako bi i oni pronašli luku spasa, Crkvu, kako bi i oni došli do Krista.

Gozba Jaganjčeva je spremljena, a mi smo glasnici koji trebaju drugima navijestiti tu radosnu vijest.

Iako nam je unutar zidova crkve lijepo, sigurno, moramo izaći izvan toga i poći do svih ljudi i propovijedati evanđelje svemu stvorenju. To je naš poziv kao kršćana. Gozba Jaganjčeva je spremljena, a mi smo glasnici koji trebaju drugima navijestiti tu radosnu vijest. U svakoj nevolji sjetimo se gdje je naša luka! Izazov je izaći iz luke, ali prava avantura je na pučini, a ne u luci. Naša misija je u svijetu, a ne u našoj komfor zoni. Imamo sve potrebno za izaći i poći, ali imamo li hrabrosti?