"Dopustite djetetu da padne, dopustite mu da se ozljedi, ali pokažite mu da ste tu kako bi mu zacijelili rane. Naučit će tako da je dopušteno pasti, ali da nakon toga mora ustati i krenuti prema cilju", poručuje fra Vinko Brković, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, govoreći o važnosti igre u odgoju djece. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Nije važno pobijediti, nego sudjelovati. Ovu rečenicu čula je svaka osoba koja je izgubila u nekome natjecanju. I ona je istinita, ali samo donekle. Ako nije važno pobijediti, zašto se uopće natjecati? Ako je važno sudjelovati, zašto uopće imate medalje i bodove?
Zašto odgajate djecu na način da gube volju za igrom, jer ako nema nagrade, onda neprestano sudjelovanje postaje bezvezno. Vidim ponekad djecu kojima su roditelji usadili da su najbolji, a kada se dogodi neuspjeh, nastaje potop. No druga krajnost, sve prisutnija među djecom i mladima je nezainteresiranost, pogotovo među muškim dijelom.
Igra je temelj odgoja, dopustite djeci da se igraju!
Netko im je odlučio objasniti kako pobjeda nije bitna, nego da jednostavno budu. Kada onda susretnu preko puta sebe dijete koje ima želju za pobjedom onda je to dijete karakterizirano kao nasilno ili krivo odgojeno. Nije normalno natjecati se i ne željeti pobjedu. Ali ako dijete tako odgajate, onda ćete ga odgojiti da ne želi pobijediti niti u životu.
Željet će samo “sudjelovati u ljubavi”, ali ne i u borbi za nju. Sudjelovat će u životu, ali ne i u borbi za život. Kažete da su mladi bezvoljni? Zašto ste im uskratili onda pobjedu u igri? Zašto ste im oduzeli radost pobjede i želju za napretkom? Igra je temelj odgoja, dopustite djeci da se igraju, dopustite im da nauče izgubiti, ali naučite ih i pobijediti.
Da sv. Pavao nije pobjeđivao nikada ne bi mogao reći: “Dobar sam boj bio, trku završio”. Ako ne naučite djecu borbi, neće se boriti niti za Kraljevstvo nebesko. Dopustite djetetu da padne, dopustite mu da se ozljedi, ali pokažite mu da ste tu kako bi mu zacijelili rane. Naučit će tako da je dopušteno pasti, ali da nakon toga mora ustati i krenuti prema cilju.
Učite djecu porazima i pobjedama!
Nemojte stvarati od djece mekušce koji ne žele pobjedu, jer tako ćete stvoriti odrasle mekušce koji ne znaju živjeti život. Igra je prevažna stvar da biste ju olako shvatili. U njoj se uči zajedništvu, ali i porazu i pobjedi. Poraz nije kraj, on je samo dobar pokazatelj kako nismo dovoljno spremni.
Učite djecu porazima i pobjedama, iskoristite njihovu snagu kako bi jednoga dana mogli mijenjati ovaj svijet. U konačnici, učite ih u ozbiljnoj igri, koliko je život lijep. Bog ih ne ostavlja ako padnu, dapače liječi im rane i podiže ih kako bi stigli cilju. Počnite se ozbiljno igrati s djecom, ako želite djecu koja su spremna mijenjati svijet.