“Rekla sam Bogeku naj me zeme k sebi. Odgovoril mi je da još nije pripravil mesto za me”, istaknula je uz djetinje radostan osmijeh na rastanku Štefanija Januš, 101-godišnjakinja iz župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Mariji Bistrici. S njom su povodom prvog Svjetskog dana djedova i baka te starijih osoba, koji je ustanovio papa Franjo i koji će se obilježiti u nedjelju 25. srpnja, razgovarali suradnici Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije.

Štefanija Januš rođena je 27. siječnja 1920. u Mariji Bistrici. Odrastala je u teškom razdoblju poraća Prvoga svjetskog rata. S dvanaest godina ostala je bez oca, što ju je teško pogodilo, a bez vjere i molitve, kako je rekla, ne bi mogla preživjeti. Osobito to ne bi mogla nakon tragične smrti jedanaestogodišnje kćeri Darinke, vedre i vesele djevojčice.

Vjera se neće zatrti dok je god ljudi!

“Bilo mi je teško, ali prihvatila sam to kao Božju volju i još sam jače počela moliti”, odgovara baka Štefanija, dajući nam primjer kako se ponašati u situaciji krize vjere u Boga i u trenucima kada nam se čini da nas je Bog ostavio same ili da Ga možda ni nema. Da u suvremenom naprednom društvu nije “u modi” biti vjernik, ona odgovara da je “vjera unutarnji stav koji ovisi o čovjeku i da se vjera neće zatrti dok je god ljudi”.

Uz kćer Darinku “koju je Bogek zel k sebi”, baka Štefanija je u 42 godine dugom braku sa suprugom Jankom imala i sina Ivicu. Govoreći o suprugu, koji je preminuo 1981., u očima bake Štefanije naziru se suze.

Majka Božja Bistrička mi je sve!

“Treba puno ljubavi, razumijevanja, strpljenja i požrtvovnosti”, rekla je baka Štefanija, otkrivajući “recept” za sretan i blagoslovljen brak uz opasku da upravo toga nedostaje kod današnjih ljudi koji su poprilično “živčani i sebični”. Ipak, baka primjećuje da su se počele događati promjene, “mladež se opet počela okupljati, buditi”.

U svojih 101 godinu života baka Štefanija pamti tisuće i tisuće hodočasnika Majci Božjoj Bistričkoj “koja joj je sve”. Pamti i hodočašća bl. Alojzija Stepinca na Mariju Bistricu, a posebno se radovala dolasku svetog pape Ivana Pavla II. Za blaženog Stepinca kaže da je bio “pravi pastir čvrstog i jasnog stava” i posebno ga cijeni po tome “što se nije dao odvojiti od svojeg naroda”.

Štefanija Januš / Foto: Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

U njezinom je životu bilo puno lijepih trenutaka, istaknula je, no najsretnija je kada je sa svojom obitelji. “Obitelj je sve i bez nje nema budućnosti”, naglasila je. I to si još jedino želi u životu – da njezina obitelj, a ima tri unuke i sedam praunuka, bude dobro, da budu međusobno složni i da budu sretni u životu.

“Ja sam najsretnija kad su oni sretni”, kaže uz smiješak. To je dobar recept i za sretnu budućnost cijelog hrvatskog društva i države.  Solidarnost, međusobno pomaganje, radovanje i doprinos sreći i uspjehu bližnjega najbolji lijek protiv poznatog “hrvatskog jala”, pojasnila je.

Budimo strpljivi, živimo u slozi, pomažimo jedni drugima i čuvajmo obitelj!

“I ova korona je dobro došla”, nastavlja “da se ljudima otvore oči, da shvate da čovek nemre sam, da smo jedni drugima potrebni, da se zbližimo ponovno”, zaključuje baka Štefanija optimistično s uvjerenjem da će nakon korone biti bolje.

Jedino što ju muči je to što više ne može čitati, no unatoč tome vrlo je dobro upućena u sva aktualna društvena kretanja. Zabrinuta je zbog zagađenosti okoliša, klimatskih promjena, pa se nada da će se ljudi opametiti i prestati zagađivati i uništavati zemlju. Na pitanje postoji li nešto za čim žali u životu, odgovara da ne žali, ali da ne bi voljela još jednom proživjeti svoj život.

Na pitanje što bi poručila čitateljima, rekla je: “Budimo strpljivi, živimo u slozi, pomažimo jedni drugima i čuvajmo obitelj”.

Što je sve još ispričala pogledajte u videu!