Obitelj i obiteljska zajednica prvo su mjesto u kojem se odgaja, u kojoj djeca stječu prva iskustva o sebi i svijetu koji ih okružuje. Iako se dijete razvija i stječe vrijedne spoznaje i izvan primarne obitelji, obitelj je ipak temeljni i najsnažniji oslonac.

To je jedno od rijetkih mjesta u kojem vlada bezuvjetna ljubav i potpora roditelja prema djetetu, mjesto koje obiluje neograničenim razumijevanjem, strpljenjem, upornošću, nesebičnošću, odricanjem. A sve kako bi dijete moglo zdravo rasti i razvijati se.

Često se smatra da su majke većinom zadužene za odgoj i da je majčinska figura važnija od očeve za zdravo odrastanje djeteta. No očeva je uloga u odgoju neupitna i vrlo potrebna, piše na mrežnim stranicama Glasa Koncila.

Otac za neovisnost, majka za pravednost

Iako očeva uloga u najranijoj dobi djeteta nije toliko vidljiva kao majčina, ona je itekako prisutna. Očevi ne zaostaju za majkama u pružanju i davanju nježnosti i brige; podjednako su zainteresirani za roditeljsko ponašanje kao i majke. Očinstvo je kao i majčinstvo podjednako važno za zdrav razvoj djeteta, a upravo različitosti u odgoju uvjetovane biološkom i jednim dijelom socijalnom različitošću oca i majke pružaju sveobuhvatan pogled na svijet koji dijete usvaja i svojevrsna su dobrobit za dijete.

Različitosti u odgoju mogu se naći u načinima komuniciranja očeva i majki s djecom, u igrama u kojima očevi više potiču interaktivnost, igre su više nepredvidive, tjelesno stimulirajuće i pobuđujuće, potičući kompetitivnost, a majke potiču i uče djecu pravednosti u odnosima. Očevi potiču neovisnost, a majke osjećaj zaštićenosti. Očevi uče i dječake i djevojčice zdravoj ravnoteži između agresije i poslušnosti.

Očevi su skloniji poštovati pravila!

Za razliku od očeva koji potiču djecu da ispituju svoje granice, majke su češće sklone oprezu. Očevi su skloniji poštovati pravila i provoditi ih bez prevelikoga kompromisa, osiguravajući na taj način stjecanje objektivnosti i učenje preuzimanja odgovornosti, a majke su sklonije opraštati dječje nepodopštine i neposluh, pokazujući suosjećanje. Očevi pomažu djeci da se pripreme za realnost i grubost svijeta, a majke više teže pružiti zaštitu djeci od te surovosti.

Čemu uči majka, a čemu otac

I očevi i majke nude i osiguravaju sigurnost, pružajući ljubav na svoj način. Upravo ta različitost u odgoju omogućava uspostavu ravnoteže, pomažući djeci da u sigurnom okruženju šire svoja iskustva i izgrađuju samopouzdanje. Za razliku od majki, očevi češće uče djecu što je prikladno za određeni spol i imaju značajnu ulogu u usvajanju spolnih uloga osobito u dječaka.

Otac je za dječaka model čije ponašanje promatra učeći što je primjereno za muški spol. S druge strane, djevojčice iz odnosa oca prema majci uče kako se muškarci trebaju ponašati prema ženama, stvarajući kriterij prema kojem mogu procjenjivati buduće mladiće i muškarce u svom životu. I majčin i očev stil odgoja nužni su za proces odrastanja, a djeca kroz različita iskustva uče od najranije dobi da su muškarci i žene različiti i da se na različite načine nose sa životnim okolnostima.

Važno je kako otac komentira izgled

Odnos oca s muškim i ženskim djetetom bitno se razlikuje. Očevi prema kćerima iskazuju više nježnosti i bliskosti, postavljajući se zaštitnički, a u brojnim situacijama i prezaštitničkim. Otac je prva muška figura u životu kćeri, ali i glavna osoba koja oblikuje njezin odnos s muškim načelom koje se krije u njoj samoj.

Obično kad se govori o važnosti očeva u odgoju djece, većina ljudi prvo pomisli na odnos očeva i sinova, na važnost imanja pozitivnoga muškoga uzora u izgradnji identiteta, ostvarenja uspjeha u karijeri i osnivanju obitelji.

No brojna istraživanja pokazuju nemjerljivu važnost i utjecaj oca na razvoj psihološke dobrobiti kod kćeri, a priroda veze otac – kći može uvelike odrediti životni put kćeri. Očevi igraju ključnu ulogu u psihološkom razvoju kćeri od trenutka njezina rođenja, a za razvoj samopoštovanja zdrava veza oca i kćeri je nužna.

Nedostatak komunikacije između oca i kćeri može imati trajnije posljedice!

Slika tijela osobe način je na koji sebe fizički gleda i često nema utjecaja na način na koji ih drugi vide. Pokazujući bezuvjetnu ljubav majci i kćeri, otac može pridonijeti njegovanju pozitivne tjelesne slike kćeri koja će se zadržati veći dio života. S druge strane, očevi koji vrijeđaju svoje kćeri ili supruge zbog njihova izgleda uvelike utječu na razvoj negativnih emocija, kao i na razvoj negativne tjelesne slike.

Očevi koji promiču zdravu sliku tijela i ne objektiviziraju žene pridonose njegovanju samopouzdanja i snažnih vrijednosti u svojim kćerima. Očevi puni ljubavi, koji prihvaćaju kćeri takvima kakve jesu, potiču i osiguravaju razvoj pozitivnih osjećaja prema sebi, što je nuždan preduvjet za razvoj zrele ličnosti.

Bolje je kad kći razgovara s tatom

Veza oca i sina nekim je očevima mnogo prirodnija od veze oca i kćeri, što se može odraziti na kvalitetu komunikacije očeva i kćeri. Nažalost, nedostatak komunikacije između oca i kćeri može imati trajnije posljedice, i to na načine na koje kći uspostavlja socijalne odnose i načine na koje će komunicirati s osobama izvan njezine primarne obitelji.

Istraživanja su pokazala da kćeri koje redovito komuniciraju sa svojim očevima na pozitivan način bolje komuniciraju i s muškarcima i sa ženama u ostalim aspektima svoga života. Od rođenja do odrasle dobi razina i kvaliteta komunikacije između oca i kćeri igra važnu ulogu u sposobnosti kćeri da izrazi svoje osjećaje i misli.

Biti otac znači biti uzor

Iako majke igraju presudnu ulogu u životu svojih kćeri, velik dio onoga što žene nauče o životu dolazi od njihovih otčeva. Od ranoga djetinjstva kćeri usvajaju način na koji se njihovi očevi odnose prema drugim ženama – posebno prema majkama. Očevi koji su verbalno ili neverbalno nasilni te zanemaruju ili vrijeđaju supruge, nesvjesno podučavaju svoje kćeri kako žene zaslužuju da se prema njima odnosi.

Fizički i emocionalno prisutni očevi omogućavaju razvoj emocionalne otpornosti u kćeri!

Očevi koji pokazuju ljubav prema svojim suprugama i kćerima uče ih da muškarci u životu trebaju voljeti žene, paziti ih i tretirati s poštovanjem. Očevi koji se prema svim ženama odnose s poštovanjem daju dobar primjer svojim kćerima i pomažu u promicanju zdravijega odnosa s muškarcima. Znanstvene studije pokazuju da očevi od malih nogu postavljaju standard prema kojem njihove kćeri prosuđuju druge muškarce, i u romantičnim i prijateljskim vezama.

Biti otac znači biti uzor i postaviti standard kako će njihove kćeri percipirati druge muškarce. Otac koji pokazuje ljubav prema ženama u svom životu i nježan je i suosjećajan može pomoći svojoj kćeri da izbjegne nezdrave veze i prijateljstva s muškarcima u odrasloj dobi.

Voljeti na zdrave i sigurne načine

Iako je uobičajeno čuti da otac daje primjer svojoj kćeri kada je riječ o potrazi za partnerom, izlaskom i / ili brakom, čini se da zapravo ima više veze s tim kakav je utjecaj oca na kćer odnosno kako je otac utjecao da se kći osjeća u muško-ženskim odnosima više nego što ima utjecaj kako se otac odnosi prema majci odnosno prema drugim ženama.

Kćeri koje su očevi odgojnim metodama učinili da se osjećaju voljenima i prihvaćenima, naučili ih kako voljeti na zdrave i sigurne načine, biraju u budućnosti partnere s kojima mogu ostvariti zrelu vezu u kojoj će se osjećati prihvaćeno, poštovano.

Fizički prisutni i emocionalno prisutni i angažirani očevi omogućavaju razvoj emocionalne otpornosti u kćeri, bolje suočavanje s problemima i izazovima koje život nosi, osiguravajući razvoj zdravoga samopouzdanja i samopoštovanja, što može djelovati protektivno za razvoj anksioznih i depresivnih stanja.

Otac – važan i za fakultetski život

U izučavanju odnosa otčeva i kćeri naglasak je stavljen na utjecaj oca na akademski i profesionalni put mlade žene – kako njezin odnos s ocem utječe na njezin akademski uspjeh, uspjeh u karijeri i na financijsku dobrobit. Kćeri čiji su se otčevi tijekom djetinjstva aktivno bavili promicanjem akademskih ili športskih dostignuća i poticanjem samopouzdanja i asertivnosti imaju veću vjerojatnost da će završiti fakultet i baviti se bolje plaćenim, zahtjevnijim poslovima koje tradicionalno obavljaju muškarci, jer u takvim odnosima obično dobivaju više poticaja od svojih očeva da budu uspješne.

Otac i majka imaju različite pristupe u brizi za dijete!

S druge strane, emocionalno nedostupan otac i fizički odsutan otac ili jednostavno odnos koji je nefunkcionalan može negativno utjecati na razvoj kćeri, a posljedice su najvidljivije u odrasloj dobi, i to tako da će žena birati pogrešne partnere, održavati loše i nezdrave veze, teže će prekidati neadekvatne odnose i češće će ostajati u nezadovoljavajućim odnosima; češće će imati niže samopouzdanje i samopoštovanje, češće će imati osjećaj praznine i usamljenosti, imati izraženiji strah od odbacivanja i neprihvaćanja, baviti se aktivnostima koje ju ne ispunjavaju i slično.

Perfekcionizam ima svoj korijen

Mnoge povrede koje žene nose u svojoj dubini korijen mogu imati u odnosu s ocem. Strog i autoritativan otac svojoj kćeri pruža stabilnost, strukturu i disciplinu, ali joj ne daje dovoljno ljubavi i emocionalne potpore i ne uči ju kako cijeniti svoje ženske osobine. Takvi su očevi pretjerano kruti, autoritativni, teški, hladni i ponekad ravnodušni.

U odgoju naglasak stavljaju na poštovanje reda i discipline, poslušnost, dužnost te poštovanje norma i pravila. Teško se nose s osjećajima, kreativnošću i spontanim izražavanjem, vole da je sve “pod kontrolom”. Djevojčice takvih očeva vrlo rano nauče kako se odvojiti od svoje osjećajnosti i spontanosti te vrlo rano nauče da moraju biti najbolje u svemu.

Kćeri takvih očeva poslije se u životu teško povezuju sa svojom ženskom stranom jer ih očevi nisu njegovali kao žene. S obzirom na strogoću i krutost koju su iskusile u odnosu s ocem, velika je vjerojatnost da će se i same tako ponašati prema sebi i drugima, ulažući veliku energiju kako bi održale uvjerenje da su uvijek dobro.

Važno je da je otac i emocionalno prisutan

I otac i majka daju model veze dviju odraslih osoba preko kojega njihovo dijete uči kako samostalno izgraditi takav odnos, a dobra obiteljska kohezija od velike je važnosti tijekom ranoga razvoja djeteta. Otac i majka imaju različite pristupe u brizi za svoje dijete te svatko na svoj jedinstven i osebujan način pridonose dobrobiti djeteta.

Kao što majka ne može zamijeniti ulogu oca, tako ni otac ne može zamijeniti majčinu ulogu u životu djeteta te je takav istodoban, a opet različit utjecaj oca i majke najadekvatniji pristup za razvoj djeteta. Uloga oca u odgoju djeteta i njegov utjecaj na zdrav razvoj ne samo sinova, nego osobito kćeri, od iznimne je važnosti.

Otac svojom emocionalnom prisutnošću i čvrstom i zdravom vezom utječe na razvoj samopoštovanja i zdrave slike koju stvaraju kćeri, osiguravajući sve potrebne preduvjete da djevojčica odraste u zrelu i emocionalno zdravu djevojku i ženu, zadovoljnu vlastitim životom.

“Vječni dječaci” i “vječne djevojčice”

Postoje i očevi koji previše simbiotski vole svoje kćeri i te su žene snažno vezane očevom ljubavlju i nisu u mogućnosti voljeti druge muškarce i ne uspijevaju dozreti u svojoj ženskosti jer ne mogu pronaći idealnoga muškarca. S druge strane, postoje i očevi koji nemaju razvijen autoritet, pokazuju poteškoće u uspostavi reda i discipline te nemaju ni razvijene zdrave granice.

Upravo zbog toga nemaju ni kapacitet prenijeti svojoj kćeri te osobine i vrijednosti. Najčešće ostaju u ulozi “vječitoga dječaka”. Takvi se očevi teško nose s roditeljskom ulogom, skloni su prepuštanju odgoja majkama. Kćeri tih vječnih dječaka odrastaju bez pozitivnoga uzora samodiscipline, granica i autoriteta te su često nestabilne, bez samopouzdanja i sklone tjeskobi.

“Vječna djevojčica” prihvaća identitete koji joj se nameću!

Kao rezultat neadekvatne veze i odnosa otčeva i kćeri, kćeri mogu odrasti u žene koje “odbijaju odrasti” i ostati u ulozi djevojčice ili pak mogu odrasti u “borbene ratnice” koje su preuzele mušku ulogu i figuru.

Žena koja ostaje u ulozi “vječne djevojčice” prihvaća identitete koji joj se nameću, prepuštajući drugima svoju snagu, ali i odgovornost za vlastiti život, često birajući partnere koji su “strogi” i autoritativni. Takve žene nisu imale u dovoljnoj mjeri očeve koji bi im pomogli da razviju samosvjesnost, hrabrost i sposobnost za preuzimanje i vođenje vlastitoga života.

S druge strane, “borbene”, hladne žene zatomljuju svoju blagost, slabost i ranjivost, uvelike usvajajući muška načela, potiskujući vlastitu ženstvenost. U životu često teže perfekcionizmu, krutosti, disciplini, imajući vrlo visoka očekivanja od sebe i drugih, pri tome gušeći ženstvenost, njegujući samokritičnost, odbacujući osjećaje i bilo kakvu slabost. U odnosima često biraju muškarce “vječite dječake” koji su jednim dijelom emotivni i kreativni, pokušavajući na taj način “upotpuniti” onaj dio sebe koji su zatomile.