Odlukom Hrvatskog sabora, a na prijedlog Vlade RH, u studenome 2019. godine, nakon gotovo dvadeset godina, novim Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima vraćen je prijašnji datum slavljenja Dana državnosti Republike Hrvatske – 30. svibnja.

Kao što znamo, od 2001. godine Dan državnosti slavio se 25. lipnja, odlukom tadašnje saborske većine predvođene SDP-om Ivice Račana, a na prijedlog zastupnika Ive Škrabala iz redova njihova koalicijskog partnera HSLS-a. Podsjetimo, Dan državnosti se tako od 1991. do 2000. godine slavio 30. svibnja, a od 2001. do 2019. isti nacionalni praznik slavio se 25. lipnja.

Dan državnosti 25. lipnja nikad nije do kraja zaživio u narodu

No sudeći po anketama među hrvatskim građanima, 25. lipnja kao Dan državnosti nikad do kraja nije zaživio u narodu.

U ta gotovo dva desetljeća, za 30. svibnja bilo je određeno da bude Dan Hrvatskog sabora i uobičajeni radni dan, jer se upravo 30. svibnja 1990. formirao prvi demokratski i višestranački sabor u Hrvatskoj nakon pada socijalizma odnosno komunizma.

S druge strane, 25. lipnja određen je za novi Dan državnosti i neradni dan jer je 25. lipnja 1991. Hrvatski sabor usvojio Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske te je, uz Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, pokrenuo postupak razdruživanja od ostalih jugoslavenskih republika i pokrajina u sastavu SFRJ. Toj saborskoj deklaraciji prethodila je upravo takva odluka građana Republike Hrvatske iskazana na referendumu, održanom 19. svibnja 1991. godine u kojem se 93,94 posto birača koji su glasovali izjasnilo za suverenu i nezavisnu Republiku Hrvatsku.

Također, te 2001. godine, lijevo-liberalna tzv. trećesiječanjska vlast odredila je, uz Dan državnosti koji će se, dakle, ubuduće slaviti 25. lipnja počev od 2001. godine, još jedan nacionalni praznik i neradni dan – Dan neovisnosti, koji se slavio 8. listopada. No Dan neovisnosti koji se obilježavao na jesen po novom se obilježava 25. lipnja, dočim je 8. listopada postao Dan Hrvatskog sabora.

Konstituiranjem Hrvatskoga sabora 30. svibnja 1990. započeo je proces osamostaljivanja Hrvatske

Inače, Hrvatski sabor 8. listopada 1991. godine donio je jednoglasnu Odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske sa ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, a u Odluci je bilo naglašeno da “Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ”. Ova saborska Odluka donesena je nakon što je prethodnoga dana istekao tromjesečni moratorij na hrvatsku Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti koju je Hrvatski sabor donio 25. lipnja 1991. godine.

Stupanje na snagu ove Odluke bilo je odgođeno na tri mjeseca na osnovu Brijunske deklaracije od 7. srpnja, odnosno zahtjeva Europske zajednice da se jugoslavenska kriza pokuša riješiti mirnim putem. No, istoga dana, 7. srpnja, kad je istekao moratorij na hrvatsku Odluku o samostalnosti, zrakoplovi Jugoslavenske narodne armije (JNA) raketirali su povijesnu jezgru Zagreba te Banske dvore u kojima je u to vrijeme bilo smješteno hrvatsko državno vodstvo na čelu s predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom. Zbog toga je 8. listopada 1991. povijesna sjednica svih triju saborskih vijeća održana u podrumskim prostorijama zgrade Ine u Šubićevoj ulici u Zagrebu.

Datum 30. svibnja proglašen je Danom hrvatske državnosti odlukom HDZ-ove saborske većine u ožujku 1991. godine, kada je postao i službenim državnim praznikom i neradnim danom. Simbolično, konstituiranjem Hrvatskoga sabora 30. svibnja 1990. godine započeo je proces osamostaljivanja Hrvatske te se taj datum uvriježio kao svojevrsna prekretnica na putu ka budućoj hrvatskoj neovisnosti.

Franjo Kuharić Franjo Tuđman Ševko Omerbašić braniteljski.hr

Prvi predsjednik Hrvatskog sabora Žarko Domljan: Rođena je hrvatska država!

U tim povijesnim izborima za dvodomni višestranački Hrvatski sabor 1990. godine sudjelovale su 33 političke stranke i 16 raznih udruženja. Za 356 zastupničkih mjesta u sva tri vijeća Sabora SR Hrvatske bilo je predloženo 1705 kandidata.

Na prvom zasjedanju demokratski izabranog višestranačkog Sabora, u svečanom raspoloženju, za predsjednika Sabora izabran je dr. sc. Žarko Domljan, a za trojicu potpredsjednika Ivica Percan, Stjepan Sulimanac i Vladimir Šeks, a dr. sc. Franjo Tuđman izabran je za prvoga hrvatskog predsjednika, odnosno formalno u tome trenutku predsjednika Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske, što su svi sabornici ispratili pljeskom.

Tada je dr. sc. Žarko Domljan, kao predsjednik Sabora, izrekao onu povijesnu rečenicu: “Rođena je hrvatska država!”. Hrvatski predsjednik dr. sc. Franjo Tuđman održao je svoj povijesni govor u kojemu je, među ostalim, podsjetio na važne datume iz hrvatske povijesti i borbe za očuvanje svoje državnosti te povratka hrvatskoga naroda i države europskoj civilizacijskoj, političkoj i kulturnoj i gospodarskoj tradiciji, kao i na nužnost donošenja Ustava Republike Hrvatske.

Također, u toj prigodi je prvi izabrani predsjednik Sabora dr. sc. Žarko Domljan predao predsjedniku Tuđmanu predsjedničku lentu u bojama hrvatske trobojnice.

Andrija Hebrang: Bili smo svjesni da ima mnogo onih koji ne žele suverenu Republiku Hrvatsku

Andrija Hebrang imenovan je u Izvršno vijeće Sabora, te je postao predsjednik Republičkog komiteta za zdravstvenu i socijalnu zaštitu. U svojim medijskim prisjećanjima na taj događaj, s obzirom da je ubrzo bio imenovan i za ministra u prvoj hrvatskoj Vladi, kazao je da je to “apsolutno najveći dan u hrvatskoj povijesti, jer je realizirana višestoljetna težnja da se Hrvatska konstituira u svojem vlastitom Saboru”.

Svjedoči da je vladalo veliko uzbuđenje, no jedan trenutak posebno ističe:
“Nikad neću zaboraviti podizanje hrvatske zastave ispred Sabora, kada je Franjo Tuđman pustio suzu radosnicu, ali i suzu zabrinutosti. Bili smo svjesni toga da je mnogo onih koji ne žele suverenu Republiku Hrvatsku”, kazao je, među ostalim, za T-portal Andrija Hebrang 30. svibnja 2018. godine, dodavši da je “ogorčen jer je 2001. Hrvatskoj oduzet njezin rođendan”.

Svečanu svetu misu u katedrali predvodio kardinal Franjo Kuharić

Ustavom iz iste, 1990. godine, Hrvatski sabor čine dva doma: Zastupnički i Županijski. Do 1992. godine Sabor je zadržao sustav od prije definirana tri vijeća, a 1993. godine je ustanovljen Županijski dom kao regionalno predstavništvo u kojemu je s po tri zastupnika bila predstavljena svaka županija. Sabor do danas mijenja naziv još dva puta: 1997. godine postaje Hrvatski državni sabor, a 2001. godine – Hrvatski sabor. Ustavnim promjenama iz 2001. godine ukinut je Županijski dom, te Hrvatski sabor postaje jednodoman.

Konstituiranju novoga Sabora 1990. još uvijek formalno Socijalističke Republike Hrvatske nazočili su i brojni gosti iz domovinske i iseljene Hrvatske te predstavnici vjerskih zajednica, piše, među ostalim, na mrežnim stranicama Hrvatskog sabora.

Uoči samoga zasjedanja Sabora, mnogi zastupnici i uglednici na čelu s dr. sc. Franjom Tuđmanom bili su u zagrebačkoj katedrali na svečanoj misi koju je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić, koji je u svojoj propovijedi ovaj dan označio kao pobjedu demokracije i prekretnicom u životu hrvatskoga naroda. Kardinal Kuharić je u toj prigodi izrazio uvjerenje da će se, u skladu s hrvatskim neotuđivim suverenitetom i za dobro te sigurnost hrvatskih građana, u budućnosti ostvarivati duhovni, moralni, kulturni i ekonomski napredak hrvatskoga naroda.

Na prvim demokratskim i višestranačkim izborima u Hrvatskoj u proljeće 1990. (prvi krug održan je 22. i 23. travnja, a drugi 6. i 7. svibnja) pobijedio je HDZ pod vodstvom dr. sc. Franje Tuđmana, koji je predvodio masovni hrvatski nacionalni pokret usmjeren na osamostaljenje i neovisnost Hrvatske te napuštanje socijalističkog/komunističkog poretka, sa 42 posto glasova, što im je donijelo 60 posto saborskih mandata.

Veličanstvena narodna proslava na tadašnjem Trgu Republike u Zagrebu

Nakon održanih izbora, Predsjedništvo HDZ-a 12. svibnja uputilo je poziv “cjelokupnom hrvatskom narodu u Domovini i iseljeništvu te svim građanima Hrvatske da 30. svibnja 1990. godine, na dan saziva Hrvatskog sabora i izbora Vrhovništva suverene Hrvatske, proslave svečano, ponosno i dostojanstveno”.

Ujedno je u navedenom pozivu preporučeno da “taj datum ostane u tradiciji kao svehrvatski dan proslave hrvatske državnosti i dan duhovna izmirenja svih onih koji su se i pod različitim zastavama i idejama borili za slobodu i suverenost hrvatskoga naroda, sa zavjetom da  ćemo svi zajedno složno raditi za bolje sutra i sreću svoje hrvatske domovine”.

Nakon što je završilo konstituiranje Sabora, uslijedila je veličanstvena narodna proslava na prepunom središnjem zagrebačkom trgu, koji je tada još nosio ime Trg Republike (danas Trg bana Josipa Jelačića).

I zato 30. svibnja 1990. godine, uz dan “Oluje”, odnosno Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja koji se slave 5. kolovoza u spomen na hrvatsku Vojno-redarstvenu operaciju oslobađanja dijelova Hrvatske od velikosrpske okupacije obavljenu između 4. i 7. kolovoza 1995. godine, mnogi oslikavaju kao dvije najznačajnije prekretnice u novijoj hrvatskoj povijesti. Uz dužno poštovanje 25. lipnju 1991. i 8. listopadu 1991., koji su također značajni datumi za Republiku Hrvatsku.