Upravo blizina mladima i pratnja na životnom putu obilježje je salezijanske karizme i najvažniji dio njihovog poslanja. A način na koji salezijanci žive s mladima i njima pristupaju skriva se iza pojma preventivni odgojni sustav. U današnjoj krizi autoriteta, silnih pritisaka na obitelj i djecu, loših uzora na svim razinama, potrebno je nešto što će obitelji, djeci i mladima pomoći u rastu i razvoju. Da bismo bolje upoznali don Bosca i njegovu ljubav prema mladima, za pomoć smo zamolili salezijanca don Mihovila Kurkuta. Don Mihovil trenutno vrši službu direktora izdavačke kuće Salesiane, ali bio je i provincijalni povjerenik za mlade, odgojitelj u Žepču, župnik na splitskom Kmanu, evangelizator na Ultri…

Foto: Slobodna Dalmacija

Upoznati don Bosca

Don Mihovile, ponajprije, tko je bio don Bosco?

Don Bosco je prije svega svetac Katoličke Crkve. Ako ga je Crkva proglasila svetim, to znači da nije primjer i uzor samo za neke, nego za sve, kako doći do Isusa. On je bio svećenik i to je njegovo svećeništvo, na neki način, proželo cijeli njegov život. On je bio i odgojitelj koji je odgajao mladež, ponajprije napuštenu. Bio je i siroče, i upravo zbog toga imao je poseban osjećaj za one koji nisu imali obitelj, koji nisu imali budućnost i koji su bili marginalizirani u društvu. On je bio i dječak u srcu, i to cijeloga života. Bio je zanesen, radostan i pun entuzijazma i nije se nikada predavao. Cijeloga je života ostao malen s malenima.

Don Bosco je malenima pristupao otvorenim srcem i kroz svoj rad razvio nešto što su salezijanci kasnije nazvali preventivni odgojni sustav, vjerojatno zato što je vidio brojne rane na dušama mladih ljudi i nastojao to pod svaku cijenu spriječiti. Što bi bilo srce tog preventivnog sustava?

To je ono što mi danas tako zovemo, ali don Bosco to nikad ne bi rekao. Cijeloga su ga života njegovi suradnici i odgojitelji poticali da napiše neku teoriju, neke ‘recepte’ za odgoj. Kad bi ga pitali za to, on bi znao reći: “Što radim? Pa ono što je moja mama radila sa mnom. Cijeloga života radim onako kako je radila moja mama.” A znao bi još reći: “Ne postoji nikakav sustav, sa svakim djetetom i mladićem je drugačije.” I mislim da se svi roditelji koji ovo čitaju mogu složiti, posebno ako imaju više djece, da je svako dijete na svoju ruku, jedinstveno i neponovljivo te da zaista ne postoje općevažeći recepti.

Bez obzira što se mi salezijanci dičimo preventivnim sustavom, koji nije samo metoda odgoja nego i svojevrsna duhovnost, don Bosco nas podsjeća da su korijeni i izvori puno dublji. Oni dolaze iz Predaje, iz našeg iskustva vjere i naše povezanosti s Bogom. To je ono što je don Bosca naučila mama Margarita.

Nadalje, svaka je osoba i svaki mladić poseban. Zato nije moguće primijeniti neke recepte koje smo, možda, primijenjivali na nekome drugom. Don Bosco nas potiče da pazimo na slobodu i da odgajamo u slobodi.

Jedinstveni don Boscov pristup

U svom odrastanju sa salezijancima primijetio sam da je don Bosco sve slobodne dane provodio s mladima, ali da je noći provodio pred Presvetim, u molitvi za njih. Sigurno se tu jačao u toj svojoj opredijeljenosti za mlade.

Prije svega, moramo znati da je don Bosco imao jedan turbulentan život. Njegovo je srce uvijek bilo s mladima, ali fizički baš i nije bilo tako. Naime, morao se pobrinuti za novac, bilo je potrebno prehraniti sve povjerene mu mlade, bilo je potrebno putovati i utvrditi druge salezijanske kuće koje su se otvarale po svijetu. Zbog toga je često bio fizički odsutan. Ali kad bi se vratio, oni bi se doslovno zalijepili za njegov talar i ne bi ga puštali jer je svatko htio s njime razgovarati. Često su u oratoriju izbijale i tuče među dječacima (a ima toga i danas). A zašto su se svađali? Jer su htjeli dokazati koga don Bosco voli više.

Na kraju je među nama salezijancima i ostalo to da naši bivši učenici i dandanas kažu da žele ostati i biti s don Boscom. Jednom u Italiji i jednom u Žepču bio sam svjedokom da su mladi došli i htjeli razgovarati s don Boscom. Kad se njima kaže don Bosco, to je kao da im se kaže don Mihovil, don Damir ili don Stjepan. Čovjek ima osjećaj da se radi o živoj osobi koja je tu, među nama. A i mi salezijanci nikad nećemo reći “sveti Ivan Bosco”, to nam je daleko i strano. Mi ga zovemo jednostavno don Bosco.

Karizma za sve

Kako Salezijanska obitelj ostvaruje taj pristup? Oratoriji su se, iz salezijanskih župa, preselili i u druge župe, kako u Italiji tako i u Hrvatskoj, ali i drugim zemljama. Poznate su vaše večernje molitve s mladima i Riječ za laku noć.

Karizma u Crkvi nije privatna, nije samo nečija nego pripada svima, a nositelj karizme pozvan je karizmu širiti, dijeliti i naviještati je drugima. Taj dar koji smo mi, salezijanci, primili nije samo za salezijanske kuće, nego za sve. Kad kažemo Salezijanska obitelj, to nisu samo salezijanci. To su i Kćeri Marije Pomoćnice, to su i salezijanci-suradnici, kao naš treći red, ali tu su i svi bivši učenici salezijanskih škola, koji su naši po odgoju. A prije svega tu su mladi. Bez njih mi smo samo teorija, mi smo samo povijest.

Kako onda pristupate mladima, što im nudite? I u Zagrebu i u drugim gradovima, u Italiji i po svijetu?

Svaka zemlja, sukladno svojoj povijesti i mentalitetu svojih ljudi daje ono što može. Zajednička je, međutim, svima simpatija prema mladom čovjeku.

Don Bosco kaže: “Dosta je da ste mladi pa da vas volim!”

Screenshot YouTube

Htio je reći, ne trebaš biti ni katolik, ni dobar, ni poslušan, ni lijep, ni bogat – da bih te volio. Znači, dosta je da si mlad. Tu otvorenost i simpatiju mladi jednostavno osjećaju. Kad mladi čovjek osjeti da odrasla osoba, onaj drugi koji ide prema njemu dolazi sa simpatijom, on ima skroz drugačiji stav. A u našem odgojnom sustavu, bilo to u školi, oratoriju ili župi, uvijek se kreće od toga što vole mladi. Mi im ništa ne namećemo, nego polazimo od onoga što oni traže, što im je blisko, ali onda ih na različite načine vodimo k Isusu. To može biti preko igre, preko glazbe, kazališta ili liturgije. Put je prema Isusu. No, kao što je rekao don Bosco, “ljubite ono što vole mladi, kako bi oni ljubili ono što volimo mi.”

Odgoj je središnje pitanje svakoga društva

Je li teško preventivni odgojni sustav usvojiti i primijenjivati?

Malo ćemo razjasniti pojmove. U odgoju postoje dva sustava: represivni, koji kaže da si pogriješio i da moraš za to platiti i, drugi, preventivni u kojem odgojitelj čini sve da se ne dogodi neka greška. Mi često primijenjujemo i jedan i drugi sustav. Još je don Bosco tvrdio da je represivni sustav puno lakši i primijenjuje se u državnim institucijama, primjerice vojsci, policiji ili pravosuđu. Drugi je pristup, onaj preventivni, puno teži, jer kao odgojitelj moraš učiniti sve da se zlo ne dogodi. Don Bosco nije samo radio prevenciju, u smislu da se ne ide krivim putem, nego je htio dati i sadržaj, odnosno da svaka stvar vodi prema Isusu Kristu, a na poseban način prema svetoj euharistiji i svetoj ispovijedi.

Za preventivni sustav don Bosco kaže da ga može primjenjivati svatko, ali da ga samo katolik može primjenjivati u punini.

Zanimljivo je da od zabave, igre, škole, radionice i slobodnog vremena, don Bosco razrađuje način kako doći do Isusa. Zato nijedan trenutak u toj prisutnosti s djecom nije uzaludan. Za don Bosca igra nije uzaludna ili samo popratni sadržaj, igra je vrlo važan dio odgoja. A to odrasli često ne razumiju i djecu puštaju da se sama igraju. Ne, ne. Don Bosco od svojih odgojitelja traži da u svakom trenutku oni budu s njima, jer ako s njima, oni neće griješiti. Ako tebe nema, onda će griješiti. Don Bosco će za taj sustav reći da je za djecu i mlade jako lagan i jako lijep, ali težak za odgojitelje, jer njih košta. I kad si gladan i kad si žedan i kad ti se ne da i kad si umoran – budi s njima.

Roditelji i Crkva u zajedničkom poslanju

S obzirom da su roditelji prvi odgojitelji svoje djece i da ih tek povjeravaju školi, Crkvi, salezijancima i ostalima, ima li taj sustav uopće šansu u današnjem svijetu? Svima nam je vidljiv pritisak medija, posebno interneta, rašireni individualizam, konzumerizam, nestajanje i gubitak autoriteta…

Izazovi su mnogi ali, kao što je prije desetak godina rekao Benedikt XVI., najveći izazov za Crkvu i društvo danas je odgoj. Odgoj je najveći izazov. To razumiju i brojne multinacionalne kompanije koje ulažu velike novce u odgoj svojh kadrova. Mislim da to treba razumjeti i ovo društvo, ali i Crkva. Možemo mi graditi kamene crkve i svakakve zgrade i spomenike, ali najveća i najkvalitetnija investicija je čovjek. Najveća zadaća za Crkvu, za oca i majku je stvoriti čovjeka.

Nije dovoljno napraviti dijete, nije dovoljno samo ga nahraniti, odjenuti i poslati u školu. Potrebno je pratiti ga i odgajati ga. Treba mu opraštati, ispravljati ga i kritizirati. Treba ga poticati, zahvaljivati mu i treba biti strpljiv s njim. E to je jako teško. Nekad je puno lakše poslati ga negdje, predati ga nekome. 

Foto: Pixabay

Možda je u povijesti to tako funkcioniralo, ali više ne funkcionira. Mladi danas često dolaze s različitim poteškoćama iz obitelji, i njihove poteškoće dolaze baš iz obitelji. S druge strane, ako se obitelj, Crkva, škola i sve druge institucije slobodnog vremena neće ujediniti i raditi zajedno, onda će svatko raditi na svoj način. Tako ćemo pak dobiti djecu umornu od takvih intervenata, koja će svoje mjesto onda tražiti daleko od takvoga društva.

Mladi u Hrvatskoj

Preduhitrili ste moje sljedeće pitanje. Naime, odgojno djelovanje moralo bi biti u savezu roditelja, škole i Crkve. Je li to uopće ostvarivo danas u Hrvatskoj?

Vjerujem da je, jer je samo jedan preduvjet, a to je dobra volja. Ništa više. Tamo gdje su ljudi dobre volje to je moguće. Ja sam tako radio dok sam radio u školi u Žepču, donekle i kao župnik u Splitu, recimo sa školama na području župe. Često smo komunicirali i sa socijalnim službama, župnim i biskupijskim Caritasom. To se događa, ali sustav bi tu mogao puno više pomoći i onda to više nije stvar vjere i uvjerenja niti interesa nego dobre volje. Kad nađeš ljude dobre volje, kojima je na srcu rast te djece, brzo se možeš dogovoriti. Tu nema poteškoća.

Don Mihovile, vjerujem da smo našim čitateljima uspjeli barem donekle približiti važnost i način ostvarivanja preventivnog odgojnog sustava. Naravno, puno više se o tome može saznati u knjigama i izdanjima koje izdaje Vaša izdavačka kuća Salesiana. Vama od srca hvala što ste našli vremena za nas i nadamo se da će sve nas, a posebno mlade u Hrvatskoj, pratiti zagovor današnjeg sveca i utemeljitelja vaše Družbe, sv. Ivana don Bosca!

Hvala i vama i toplo se nadam da će naša Crkva i naše društvo smoći snage otvoriti se djelovanju Duha Svetoga koji i danas, kroz svece, želi činiti čudesa.

Facebook