Molitva inicijative ’40 dana za život’ ispred Opće bolnice Zadar

Molitelji inicijative ’40 dana za život’ okupljaju se u sklopu korizmene proljetne kampanje molitve za nerođene ispred Opće bolnice Zadar svakog dana od 7 do 19 sati. Obogaćenje i osobitost ovogodišnje molitve ispred zadarske bolnice je i dolazak požrtvovnih paških molitelja iz Novalje, članova novaljske podružnice udruge ‘Hrvatska za život’ koji sa zadarskim moliteljima mole ispred bolnice svakog utorka.

Petra Uskok, članica zadarske inicijative ’40 dana za život’ studentica je Teološko – katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru. To joj je bio dodatni poticaj da se pridruži inicijativi, da netko od studenata bude predstavnik i glas za najmanje koji nemaju pravo glasa. „Osjetila sam poticaj Duha Svetoga da molim zadnju godinu ispred bolnice. Mlada sam osoba, mislim da mladi ljudi imaju pravo govoriti, svjedočiti, to sam ja učinila ovim korizmenim postom ispred bolnice. U početku mi je bilo neugodno moliti ispred bolnice, razmišljaš o pogledima drugih. Ali Duh Sveti djeluje. Duh Sveti čini da samo razmišljaš o majkama koje su u potrebi, o ženama koje razmišljaju o pobačaju, da si ti njihov glas, svjedok, svjedočanstvo, da ima netko tko može pomoći. Prolaznici kažu ‘Dođi, dođi sljedeći put’, to mi je bio dodatni poticaj. To je molitva 40 dana dok traje kampanja, mislim da svi možemo izdvojiti od 15 minuta do sat vremena da molimo ispred bolnice“ kaže Petra Uskok.

Četvrtu godinu ispred zadarske Opće bolnice tijekom kampanje moli i bračni par, Helena i Marin Nekić iz Zadra. „Privlači nas ova molitvena akcija, jača našu vjeru u našim problemima i naše zajedništvo, nas kao bračni par. Kad se okupimo ispred bolnice, vidim i iskusim ono kad Isus kaže, gdje se skupi dvoje ili više ljudi, da je i On tu. Onda imam osjećaj da je tu sâm Krist s nama. Kad pogledam u bolnicu, tu je dosta ljudi koji su u patnji, možda su i sami, ostavljeni, i ova molitva je upućena i njima, a pomoć je i nama“ kaže Marin, u želji da drugi ljudi u svojim kućama i u crkvi prate molitelje inicijative svojom molitvom, da mole za ljude koji mole ispred bolnica, da podrže osobe koje planiraju pobačaj da to ne učine; da im Bog te misli odagna i da se odluče na roditeljstvo.

Molim za osobe koje su učinile pobačaj. Želim im reći da je Isus uz njih i da ih ljubi. Neka se ne boje života.

„Život je od začeća. Poznajem gospođu koja je davno učinila pobačaj i ima traumu cijeli život. Osobe koje zagovaraju pobačaj ne gledaju koje su posljedice toga, da je to velika trauma za cijeli život. Molim pogotovo za osobe koje su učinile pobačaj. Bog je uz njih, Isus ih ljubi, ne trebaju se bojati života. Teško je u brizi oko djece, ali i uz toliku djecu vidim da su djeca blagoslov. Je teško, ali je blagoslov“ poručuje Marin Nekić.

Marinova supruga Helena imala je spontani pobačaj s prvim djetetom. „Bol koju sam osjetila dodatno me potaknula da se uključim u ’40 dana’, molim Boga da to nitko ne osjeti. To nije prirodno čovjeku. Iza prvog djeteta koje je na nebu imamo još šestero djece. Nas je Bog stvarno darovao i mi znamo što je život, što imamo u kući i koja je to borba. Borba je s djecom osobito u ovom vremenu da ih se odgoji i izvede na pravi put, ali uz Božju pomoć sve ide lakše. Ovako moleći, Bog nam bolje pokazuje put i usmjerava nas. Stojeći ispred bolnice želim pokazati pripadnost Isusu. Kad žene prolaze pokraj nas, da vide da smo im podrška. Ne prijetnja, nego podrška, da ih ojačamo. Da ima netko tko se moli za njih u njihovim teškoćama, ako im treba pomoći, tu smo, u molitvi, djelima i u čemu treba“ ističe Helena.

Uspijevamo se organizirati na molitvu i uz šestero djece.

Dolaskom na molitvu zajedno kao bračni par pokazuju kako u svom roditeljstvu imaju vremena da se mogu organizirati još i to činiti, uz šestero djece. „To je samo Božja providnost i pomoć. Imamo obaveze i kao neokatekumeni. Sastajemo se u molitvi i Bog uvijek providi, djeca budu dobra, onda su baš najbolja, kad se idemo negdje moliti, tako da nikad nismo imali problema. Hvala dragom Bogu za to“ kaže Marin.

„Nekad čak dođemo sa starijom djecom i oni se pridruže u molitvi. Kad se s nama pomole, budu sretni, izmole deseticu. Želim od srca ženama da uzmu dijete na ruke i da vide to nebo koje osjećaju, kad vide dijete. Djeca su radost na svijetu, cijeli život je muka i borba, ali u borbi s Isusom, u borbi u molitvi, u povjerenju u Boga da nam Bog daje što možemo nositi. Bog nas ljubi i preko djece koju imamo vidimo Božju ljubav“ poručuje Helena Nekić.

Molitelji novaljskog ogranka Udruge ‘Hrvatska za život’ ujedinjeni su u molitvi za nerođene s ljudima iz cijele Hrvatske, prate molitvom i postom sve kampanje inicijative ’40 dana za život’.

„U Novalji nema bolnice, ali svi mi s otoka Paga uglavnom rađamo u Općoj bolnici Zadar. Mi smo vezani za zadarsku bolnicu i veselje je za svaki novi život koji je tu u bolnici rođen. Članovi naše udruge podržavaju kampanje 40 dana molitvom i postom, i naši bolesnici u Novalji s krunicom u rukama mole za život i nerođene. Zvali su nas iz zadarske inicijative i pitali želimo li im se priključiti. Naše članstvo to je rado podržalo“ kaže Lidija Vrtodušić, predsjednica novaljskog ogranka udruge ‘Hrvatska za život’.

Novalja je prilično udaljena od Zadra, no Novaljce to ne smeta. „Ovo je premalena žrtva za ono što treba učiniti u zaštiti života od začeća do prirodne smrti. Stvarno dolazimo radosni i vjerujemo da će po našim molitvama i žrtvicama biti plodova. Roditelji smo četvero djece i znam da je svako dijete veliki blagoslov za obitelj. Ne mogu shvatiti kako neki olako puste život, to mi je jako teško. Najvažnije je da žene znaju da imaju podršku. Ako nemaju obitelji, mi smo im druga obitelj i uvijek možemo dati podršku, duhovnu i materijalnu. Povezani smo s Pokretom za život i udrugom Betlehem i financijski pomažemo“ kaže Lidija.

Svaki čovjek ima pravo na život od začeća do prirodne smrti. Toj činjenici ne može se suprotstaviti.

Lidijin suprug Mario ističe: „Svaki čovjek ima pravo na život od začeća do prirodne smrti. Ne citirajući nikakve zakone ili ustave, to je jednostavno tako po prirodnim i Božjim zakonima. Toj činjenici ne može se suprotstaviti. Ne možemo zatomljivati i zatupljivati vlastitu savjest i gledati stalno kako se život uništava. Ako se tako nastavi, navika će postati realnost. Život je radost koja nam je darovana od Boga. U ovoj inicijativi nema nikakvog osuđivanja. Uključio sam se da se s tom molitvom izmoli nakana, da se doprije do srdaca ljudi i da kvaliteta života koju nam je darovao Bog dođe do srca, pogotovo onih koji se dvoume što učiniti, da li pobaciti“ ističe Mario Vrtodušić.

Novaljku Mariju Denona na molitvu potiče zajednica u kojoj djeluje. „Naš narod nestaje. U Hrvatskoj umire puno ljudi, malo se rađa i dragi Bog nam daje, poziva nas na život. Uključila sam se u to iz ljubavi prema životu. Život je dar. Mislim na mlade ljude koji su u neizvjesnosti, nemaju posla, dogodi im se dijete, nađu se u panici, nemaju podršku, boje se. Drago mi je da postoji zajednica koja ih prima, kojoj se mogu obratiti i onda se svi zajedno uključimo. Dogodi se nešto prekrasno kad se čovjek odluči da to dijete dođe na svijet. Ženama koje su pobacile poručujem: niste osuđeni, Bog vas voli, uvijek imate priliku u životu, za još jedno dijete. Uključite se ako ste prošli te rane, budite svjedoci drugim ženama“ potiče Marija Denona.

Da me pobacila, mene sada ne bi bilo, ali ni moje djece ni toliko drugih odnosa.

Kad je Blanka Šonje Veličan iz Novalje čula za inicijativu 40 dana, „odmah joj se to dotaknulo uho“. „Najprije sam molila sama, kasnije smo se organizirali u Pokretu za život i molili smo kući, podupirali smo molitvom i postom. Ja sam trebala biti abortirano dijete. Moja majka bila je malo starija, bolesna i doktor je rekao da ja neću biti normalna, da je najbolje da ona mene ne rodi. Moja mama je došla u bolnicu u Zadar i u sobi gdje se trebala skinuti, da me pobaci, ona se obukla, izašla iz te prostorije i rekla: ‘Ja neću abortirati, ja ću roditi ovo dijete, pa što Bog da, da’.

Kad me rodila, najprije je pitala doktoricu, ‘Kako vam se čini?’. Doktorica je rekla, ‘Živa je, zdrava je, super je, bit će odlično’. I to sam ja sada. Eto, da je ona mene abortirala, mene sada ne bi bilo, ni moje djece ni dalje drugih odnosa. Stvarno se zalažem za to da život počinje začećem, da je Bog Gospodar i da se mi ljudi ne trebamo pačati u tu stvoriteljsku snagu i moć, ni što se tiče rođenja, ni što se tiče smrti“ poručuje Blanka.

U Novalji puno ljudi sudjeluje u molitvi za nerođene. „Mi smo prilično homogena sredina, ima puno praktičnih vjernika, dobra smo župa, ima puno molitelja. Naši starci koji su nemoćni, u krevetima, oni svi mole i imaju krunicu u ruci. Mislim da je to veliki blagoslov za nas. Župa Novalja je dala puno svećenika, časnih sestara i stvarno mislim da imamo posebne Božje milosti koje se slivaju na nas i preko nas. Dosada smo podupirali inicijativu 40 dana iz Novalje, na našim sastancima i susretima imali smo molitvu, sad smo se rado odazvali i došli u Zadar.

Imam prijateljicu koja je rodila troje djece, jedno za drugim u nekoliko godina. Pokraj nje je prošao jedan gospodin koji nije bio vjernik i pitao je: ‘Zašto si toliko puta rodila?’. Ona je njemu rekla: ‘A koje bi ti da od ovih nema?’. Ubiti dijete i ne dopustiti da se rodi, da se razvije, to je stvarno najgore što majka može učiniti. Nemojte to raditi“ poručuje Blanka Šonje Veličan.

Četvrtkom ispred Opće bolnice Zadar bude i Straža sv. Josipa, kad muškarci mole od 17 do 18 sati. Tada se okupljaju muškarci koji mole za sve žene i muškarce, da budu stup obitelji. Nekad ih sudjeluje i dvadesetak u molitvi i odaziv je izvrstan.