Beskućnik je onaj koji nema dom. A kad nemaš dom, nemaš gdje spavati, oprati se, nemaš odjeću… To je ono materijalno što nemaš. A što taj beskućnik ima? Tu prije svega mislimo na njegovu čovječnost, njegovu osobnost i svetost koju iz raznih razloga ne vidimo.

Materijalna neimaština se vidi. Često primjećujemo bogatstvo i ljepotu. Beskućnike i siromašne gledamo krajičkom oka ili ih izbjegavamo. Ne volimo kad nam se obrate jer će nas nešto tražiti, jer možda ne mirišu lijepo i lijepo ne izgledaju.

Ne znamo autora, ni izvor ove fotografije na kojoj svećenik s Presvetim grli beskućnika. Kažemo da je fotografija vrijednija od tisuću riječi. Riječi su ponekad suvišne, ali možda ipak vrijedi napisati koju kao poticaj na promišljanje.

Kakvim očima nas gleda Isus?

Jesam li ja u očima drugih lijep i bogat, a u Isusovima siromašak i beskućnik? Drugi nas vole, grle, žele biti u našoj blizini, a Isus to ne da ne želi, nego ne može. Mi ne želimo njegov zagrljaj i blizinu jer svojim životom činimo sve kako bismo ga iz njega isključili. Bog vidi ono nevidljivo. Vidi naše srce i njegove čežnje.

Onaj beskućnik izvana nema ništa, a iznutra ima sve. Ima čežnju i ljubav za Boga, želi njegov zagrljaj. Grešnik izvana možda ima sve, ali iznutra je prazan. Bog i takvom želi pružiti zagrljaj.

Kakvim očima mi promatramo svijet oko sebe?

Vrlo lako sudimo i osuđujemo. Kome što ponuditi, a kome uskratiti? Vjernik gleda duhovnim očima i sebe i svoje materijalno drugima nudi, a ne uskraćuje. Bog je ljubav i na ljubav nas poziva. Ako ne ljubimo brata koga vidimo, ne možemo ljubiti Boga koga ne vidimo.

Pandemija je, neki kažu, milosno vrijeme za gledanje svijeta oko sebe duhovnim očima. Jesmo li i propuštamo li još uvijek to milosno vrijeme? Hoće li došašće pa i Božić isto tako proći mimo nas, a mi ćemo i dalje drugima uskraćivati umjesto davati?

Kada zakidamo i uskraćujemo drugima, to zapravo činimo sebi. To jako dobro znamo. Na nama je odluka hoćemo li i dalje biti prljavi, loše mirisati i nositi staru odjeću. Ili, pak, činiti sve novo, krenuti ispočetka, zaogrnuti se Božjim plaštem, mirisom svetosti, čistoćom duše i tijela te svjedočiti ono što smo primili.

Neka nas Isusov zagrljaj ohrabri i osnaži da drugima besplatno dijelimo duhovne zagrljaje i tako svjedočimo Njega koji je raspet na križu svojim rukama obuhvatio čitav svijet, i grešnike i beskućnike, bez iznimke.

Kako kaže Prva poslanica Korinćanima: „Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice!” Dopustimo da nam ljubav sve objasni, da s ljubavlju spoznamo samo ono najbitnije i najvrijednije – Boga i čovjeka!