Umjesto da izbjegavamo temu smrti sveti Ambrozije je vjerovao je da bi kršćani trebali prihvatiti smrt i svakodnevno razmišljati o njoj. Smrt bi trebala biti izvor radosti, a ne žalosti.
Zašto tako često izbjegavamo temu smrti, posebno vlastite smrti? To je pitanje koje bismo si trebali iskreno postaviti pogotovo ako imamo poteškoća s prihvaćanjem smrti kao svoje sudbine, piše Aleteia.
O tome je sveti Ambrozije zapisao: “Što znači Krist nego umrijeti u tijelu i primiti dah života? Umrimo onda s Kristom kako bismo živjeli s Kristom. Trebamo se svakodnevno suočavati sa smrću, svakodnevno imati želju za smrću.” To se može činiti čudnim, ali sv. Ambrozije ne govori o bezobzirnoj, nezdravoj želji da okončamo svoj život na zemlji. Ne, on govori o želji za potpunim sjedinjenjem s Kristom. A ono se može postići samo smrću. Kroz Isusovu smrt rođeni smo u novom životu, a vlastitom fizičkom smrću uvedeni smo u vječni život.
“Smrt nije uzrok žalosti zato što je upravo smrt donijela spasenje čovječanstvu. Smrt ne treba izbjegavati jer je ni Sin Božji nije nastojao izbjeći. Isusova smrt znači život za sve. Opečaćeni smo znakom njegove smrti. Kad se molimo propovijedamo njegovu smrt, kad prinosimo žrtvu naviještamo njegovu smrt. Njegova smrt je pobjeda, sveti znak. Svake godine cijeli svijet svečano slavi Njegovu smrt”, piše sv. Ambrozije i završava razmišljanjem kralja Davida o tome kako želi stupiti u Očev dom, nešto što bismo svi trebali svakodnevno željeti.
“Iznad svega sveti David se molio: Jedno sam tražio od Gospodina i za to molio – da prebivam u domu Gospodnjem sve dane života svoga i da gledam kako milostiv je Gospodin.”