Znate li koja je najveća laž na svijetu?

Kada sam postala mama, shvatila sam koliko malo znam i koliko puno još moram učiti. Kroz majčinstvo, Bog mi je pokazao da ljubav nije ono što mi zamišljamo, nego ono što živimo, i to često na načine koji su ponekad tihi i skriveni, a ponekad kaotični. Međutim, naučila sam da ljubav ima okus – i to ponekad okus čokolade na čistom ručniku u kupaonici, jer je naša Ana prala ruke nakon što je jela čokoladu.

Naučila sam da ljubav ima zvuk – i to zvuk razbijenog tanjura, jer Ana pere suđe i taj trud vrijedan je više od novog tanjura.

Ljubav ponekad trči bez daha, iako nije sportaš – ali uvijek stigne na vrijeme, jer mama zna da je prisutnost znak ljubavi.
Ljubav je najupornija sila u svijetu. Samo ona ne odustaje ni kada svi drugi kažu: „To je nemoguće!“

Naučila sam i da ljubav može snažno zagrliti, iako nema ruke. Može jasno vidjeti, iako nema oči.

Jer ljubav dolazi od Boga – i Bog je ljubav.

Ljubavi nikada ne može biti previše. Ljubav nikoga ne ranjava – ranjava ono što samo izgleda kao ljubav, a nije. Mnogi ne znaju ljubiti jer nikada nisu iskusili što znači biti istinski ljubljen. A tko ne zna da je ljubljen, teško može ljubiti drugoga.

Zato sam mislila kako je najveća laž koju čovjek može reći: „Volim te!“ Ali sad znam – prava je laž kad kažemo: „Nemam vremena.“

Pitanje je kada ćemo imati vremena? Jer jedino vrijeme koje imamo je sada. A sutra? Sutra nam nitko nije obećao.
Zato, svako jutro, kad otvorim oči i vidim da sam još tu – prvo zahvalim Bogu.

Hvala Ti, Bože, za još jedan dan.

Darovao si mi još jednu priliku da ljubim, služim, oprostim, rastem… Jer svaki dan je milost. Vrijeme je dar – a dar se ne zadržava, nego daje. Zato, dajmo danas sve od sebe. Ne da nas svijet vidi, nego da Bog bude proslavljen u svemu što činimo.

Jer današnji dan, današnji trenutak – darovan nam je samo jednom. To je jedino vrijeme koje sigurno imamo – i zato ga pretvorimo u ljubav.