„Argumentirano za život: Kako obraniti dostojanstvo ljudske osobe“, knjiga koja uspješno pobija svaki mit o pobačaju nedavno je predstavljena u 18 hrvatskih gradova. Autor dr. sc. Krunoslav Puškar u emisiji Život biraj HKR-a govori: „Doista je jako puno mitova kojima se pokušava opravdati čin pobačaja. Zašto ih je tako mnogo? Jer niti jedan ne drži vodu. Da samo jedan od tih mitova ima smisla, pobačaj bi se mogao opravdati, ali vidimo da se niti sa svim tim mitovima, lažima ili najblaže rečeno poluistinama ne može dati odobrenje za pobačaj.“
„Argumentirano za život: Kako obraniti dostojanstvo ljudske osobe“, knjiga koja uspješno pobija svaki mit o pobačaju nedavno je predstavljena u 18 hrvatskih gradova. Autor je dr. sc. Krunoslav Puškar, član udruge Hrvatska za život, urednik časopisa Pohod, pokretač projekta Muževni budite te zajedno sa suprugom voditelj Centra za život u Križevcima i Savjetovališta za trudnice i obitelji udruge Hrvatska za život u sklopu Križevačke eparhije. U emisiji Život biraj Hrvatskog katoličkog radija razgovarali smo s autorom o važnosti ispravnog argumentiranja za život, o nekim od najčešćih mitova o pobačaju te o tome što ga je potaklo da se osobno aktivno uključi u obranu nerođenih.
„Vrijedilo je!“
„Vrijedilo je!“, kazao je na početku naš sugovornik osvrćući se na kritike onih koji su za knjigu držali da neće imati odjeka u javnosti. Sugerirali su mu, naime, da ne treba spominjati pobačaj, već samo činjenice o životu, no „Bog je imao neku neki drugi naum“, nastavlja: „U molitvi mi je progovorio da ću ipak napraviti čudo s tom knjigom i, doista, u mjesec dana knjiga je rasprodana.“
Autor u knjizi iz različitih aspekata obrađuje pitanje pobačaja; u prvom dijelu daje uvod u problematiku pobačaja, odnos Crkve prema njemu, prikaz pokreta za život, važnost ispravnog argumentiranja te kako svatko može doprinijeti prestanku pobačaja, dok u drugom, glavnom dijelu, knjiga obrađuje 40 najčešćih mitova o pobačaju, donoseći znanstvene činjenice koje pobijaju te mitove.
U Hrvatskoj je potkraj 80-ih godina prošlog stoljeća svaka druga trudnoća završila pobačajem
Govoreći o statistikama na početku knjige, naš sugovornik je iznio zapanjujuće činjenice do kojih je došao istražujući ovu tematiku kako je u Hrvatskoj potkraj 80-ih godina prošlog stoljeća svaka druga trudnoća završila pobačajem. „To su službeni podaci, a ako uzmemo u obzir i neslužbene, onda je zasigurno to bilo još i češće. To je nešto što vas potrese, jer osobe koje su vam trebale značiti u životu, bilo kao prijatelji, bilo kao članovi obitelji, pobačene su, to je ono što svakoga može potaknuti da malo bolje promisli o pitanju pobačaja i posvijesti si da se to pitanje i na njega odnosi.“
Doista je jako puno mitova kojima se pokušava opravdati čin pobačaja. Zašto ih je tako mnogo? Jer niti jedan ne drži vodu!
Neki od 40 mitova koji se obrađuju u ovoj knjizi su: Nerođeno je dijete samo nakupina stanica, Nerođeno dijete nije osoba nego potencijalna osoba, Nerođeno je dijete dio ženina tijela, Pobačaj nije ubojstvo jer je legalan, Postabortivni sindrom ne postoji, Pobačaj je zdravstvena usluga, Ako se zabrani pobačaj, žene će ga i dalje raditi, Ako se zabrani pobačaj, on neće biti siguran za ženu, Ako se zabrani pobačaj, rodit će se previše neželjene djece koja će biti opterećenje za državu itd. „To su mitovi koje gotovo svakodnevno čujemo, koji nam pokušavaju približiti pobačaj i učiniti ga prihvatljivim. Obrađujući ih u knjizi navodim sve važne činjenice i spoznaje kojima ih lako možemo razmontirati“, kazao je dr. sc. Puškar. „Doista je jako puno mitova kojima se pokušava opravdati čin pobačaja. Zašto ih je tako mnogo? Jer niti jedan ne drži vodu. Da samo jedan od tih mitova ima smisla, pobačaj bi se mogao opravdati, ali vidimo da se niti sa svim tim mitovima, lažima ili najblaže rečeno poluistinama ne može dati odobrenje za pobačaj.“
Kad se spomene pobačaj, zahuktaju se emocije, podigne se ton glasa, dođe u svakakvih riječi
Knjiga „Argumentirano za život“ namijenjena je svima koji žele obraniti dostojanstvo ljudskoga života, da budu još bolji ambasadori nerođenih, a uz argumente naš sugovornik pojašnjava i na koji način pristupiti nekoj raspravi na temu života: „Kad se spomene pobačaj, zahuktaju se emocije, podigne se ton glasa, dođe u svakakvih riječi. Stoga u knjizi navodim da moramo znati dobro pristupiti cijeloj tematici i verbalizirati svoje stavove. Važno je biti smiren, ne zalijetati se, ali i biti hrabar u iznošenju svojih stavova. Mnogi ljudi ulaze u rasprave o pobačaju, a nisu u suštini ušli u cijelu problematiku i najčešće iznose vjerske stavove. Međutim, ako razgovarate s nekim tko je protiv života, a time i protiv vjere, onda svaki vaš argument postaje vjerski argument. Dakle, ova knjiga je napisana akonfesionalnim pristupom, navodeći prvenstveno znanstvene činjenice i spoznaje. Mislim da je to najbolji način da sa svim tim činjenicama i spoznajama pridobijemo osobu na svoju stranu, dakle, ne da ju povrijedimo ili izvrijeđamo, kako to često biva uživo ili u nekim online raspravama o pobačaju, nego da na smiren i dostojanstven način prikažemo zašto smo za život, da pružimo razlog nade, kao što kaže sv. Pavao, da pokažemo zašto je nerođeno dijete živo ljudsko biće i zašto bismo trebali obraniti njegov status u majčinoj utrobi.“
Teško je doći do srca druge osobe, treba moliti i postiti
No unatoč potrebi da se argumentirano stane u obranu života, naš sugovornik ističe i kako je borba za život nerođenih duhovna borba te, ponekad, i uz najveći dar govora i uz razboritu misao ne uspijevamo nekoga uvjeriti u potrebu obrane dostojanstva ljudske osobe od začeća. „Teško je doći do srca druge osobe. U tom slučaju treba moliti i postiti za tu osobu, ali bez obzira na to što argumenti tada neće upaliti, važno je znati da je posijano određeno sjeme i vjerujem, ako ćemo moliti i postiti, da će to sjeme narasti i donijeti plod. Ne treba očajavati. Važno je znati pokazati i dokazati zašto smo za život, ali ne treba pošto-poto osobu ‘izudarati’ svojim argumentima, već pustiti da Bog učini svoje. U mnogim slučajevima znao sam podvući crtu, jer sam uvidio da ne mogu dalje argumentima. Bog zna kada treba dotaći drugu osobu. Stoga, ako argumenti odmah ne upale, važno je znati stati, podvući crtu i pustiti da prođe neko vrijeme. Vjerujem da će kad-tad taj naš razgovor uroditi plodom.“
“Znaš Kruno, tjedan dana sam vodio veliku bitku za svog nećaka”
Dr. sc. Puškar je u emisiji posvjedočio i o svom osobnom putu te pojasnio kako se u borbi za život našao posve neočekivano: „Rekao bih slučajno, ali ništa nije slučajno kod Gospodina. Iskreno, nikad nisam razmišljao o pobačaju, nikad me to nije diralo, pogotovo dok još nisam bio obraćen, uvijek su neke stvari bile bitnije, ali nakon obraćenja Bog me dotaknuo i počeo sam moliti duhovno posvojenje nerođenog djeteta. Spoznao sam da se danas najveći terorizam događa u majčinoj utrobi. I dok sam tako molio, javio mi se prijatelj i rekao da je imao blisko iskustvo pobačaja, odnosno da je njegov nećak trebao biti pobačen. Pozvao me na kavu i rekao mi: ‘Znaš Kruno, tjedan dana sam vodio veliku bitku za svog nećaka.’ Do zadnjeg trena se borio, čak se ponudio da vozi bratovu djevojku do klinike za pobačaje nastojeći iskoristiti i posljednje kilometre kako bi je odgovorio od pobačaja. Kad su stali na kavu, djevojka je prelomila i odlučila se za život. To me je jako pogodilo. Nisam poznavao nikoga tko je imao tako blisko iskustvo pobačaja i počeo sam promišljati što da se recimo radi o mome nećaku, kako bih ja postupio, kako bih se ja postavio, što da je neki bliski član moje obitelji trebao biti pobačen. Dok sam tako promišljao moj prijatelj je predložio da pokrenemo inicijativu 40 dana za život u Križevcima. Pristao sam misleći: ‘Ok, odradit ćemo to, bit će to jedna kampanja.’ Nisam znao što očekivati… No ispred križevačkog doma zdravlja bilo je zaista napeto, prvih tjedan dana stajao sam svih 12 sati dnevno, a kad je ostatak zajednice vidio našu predanost, žrtvu, volju i molitvu, ubrzo su se uključili i mnogi drugi. Na kraju kampanje bilo je preko 125 duša u molitvi za nerođene, tako da je prva kampanja bila doista uspješna i veliki poticaj za dalje.“
Bio sam naivan misleći: “Ma nitko ne čini pobačaj u mom gradu!”
Mnoge žene su im plakale na ramenima, nastavio je, dijelile s njima svoju tešku priču, a kroz sva ta iskustva Bog mu je dao do znanja koliko je pitanje pobačaja veliko, koliko je ušlo u sve pore našeg društva, pa čak i u naše male gradove. „Bio sam naivan misleći: ‘Ma nitko ne čini pobačaj u mom gradu, to je mali grad, svi žive, svi se rađaju, nitko nikome ne priječi da se rodi.’ Ali Bog mi je pokazao da ima jako puno žena ranjenih pobačajem. Bog je mnoge stvari rasvijetlio i na temelju toga mnogi su se uključili u borbu za život, a mene je iz nekog profesionalnog smjera – bio sam profesor u školi i mislio da ću ostati raditi na fakultetu budući da sam u to vrijeme bio na doktoratu – usmjerio u apostolat za život i mislim da trenutno nema važnije borbe od borbe za život.“
Čim se muškarac makne iz jednadžbe života, sve stvari padaju
Na pitanje nailazi li na poteškoće kad kao muškarac želi stati na stranu života, obraniti pravo djeteta na život u majčinoj utrobi, dr. sc. Krunoslav Puškar odgovara: „Kad smo stali ispred doma zdravlja i kad se počelo pisati o nama, onda su isticali upravo nas muškarce kako molimo i davali do znanja da smo mi tamo da gazimo ženska prava. U medijskom prostoru dosta je raširen taj mit da muškarci nemaju pravo išta reći po pitanju pobačaja. To je zapravo jedna od najvećih sotonskih podvala, rekao bih, jer čim se muškarac makne iz jednadžbe života tj. zaštite života, onda sve stvari padaju. Mnoge od tih žena, njih čak preko 90 posto koje učine pobačaj, učine to zato što se osjećaju same, nemaju emocionalnu potporu muškaraca tj. partnera. Na neki način budu prisiljene učiniti pobačaj. Međutim, kad muškarac stane iza žene koja nosi novo biće u sebi, koja čak možda i pomišlja na pobačaj, kad muškarac da potporu da se to dijete rodi, u 90 posto slučajeva žena odustaje od pobačaja. Tu se vidi koliko je važna potpora muškarca, kolika je snaga u njegovoj potpori i kad muškarac moli za život, mislim da se cijeli duhovni svijet trese… Dakle, rekao bih da je muškarac vrlo bitan u cijeloj ovoj priči o pobačaju i često govorim da kad muškarci osvijeste svoju ulogu, pobačaj ne samo da će prestati, nego će postati nezamisliv.“
Knjiga „Argumentirano za život“ prvi je zajednički projekt Naklade Crisinus i udruge Hrvatska za Život, a prilog od prodaje knjige namijenjen je djelovanju udruge Hrvatska za Život i 40-ak majki kojima Udruga pomaže materijalno, moralno i duhovno, a koje su odustale od pobačaja.
Cijelu emisiju Život biraj poslušajte ovdje: