Joan Andrews Bell imala je 24 godine kada je saznala da je Vrhovni sud SAD-a u predmetu Roe protiv Wadea legalizirao pobačaj. To je promijenilo tijek njezina života, dovevši je do ovog trenutka 2023., u dobi od 74 godine, do suđenja po saveznim optužbama za akciju spašavanja koju su ona i drugi zagovornici života poduzeli. Oni su u listopadu 2020. spasili bebe od pobačaja u bolnici Surgi-Clinic, sa sjedištem u D.C. Washington, koju vodi stručnjak za abortus Cesare Santangelo. Optuženi su za urotu protiv prava i prekršaj Zakona o FACE-u (Freedom of Access to Clinic Entrances).

Početak Joanina pro-life angažmana

Nakon što su se 2022. godine pojavile vijesti da bi presuda Roe v. Wade mogla biti poništena, Joan je razgovarala s LifeSiteNewsom o svojoj misiji. “Bila sam izvan sebe od šoka (u predmetu Roe v. Wade), zato što sam kao tinejdžerica učila o nacističkoj Njemačkoj i znala koliko je ta vlada bila užasna – iako je to bila kršćanska zemlja. To me užasnulo!”, rekla je.

Uvijek sam vjerovala da je Amerika moralna kršćanska i pristojna zemlja, pa sam bila u totalnom šoku i jako uzrujana, jer se činilo da smo postali nacistička Njemačka.

Drugi put se šokirala kada od Crkve nije čula mišljenje odluke Vrhovnog suda. Tražila je smjernice, ali ih nije dobila, pa je započela vlastiti put spašavanja beba od pobačaja, osjećajući da se nakon svoje smrti ne može suočiti s Bogom ako ne učini sve što može da bi ih zaštitila.

Uhićenja i boravak u samici

Otkako je Joan započela svoju misiju spašavanja, uhićena je više od 200 puta. Posljedično je provela ukupno više od šest godina u zatvoru, uključujući dvije i pol godine u samici. U jednom je trenutku bila smještena u ćeliji u kojoj je mogla napraviti samo dva koraka u jednom smjeru, četiri u drugom, a prozor je bio prebojan.

“Ponekad sam patila od klaustrofobije, ali kad Isusu zahvališ za sve, jednostavno to nestane. Što se tiče panike i klaustrofobije, jednostavno kažeš, ‘Hvala ti, Isuse za ovo malo što mogu učiniti za tebe’, misleći na bebe koje raskomadaju žive, bez anestetika. Onda mirno kažeš ‘ovo nije ništa'”, dodala je Joan.

Nakon što je provela pune dvije godine u zatvoru na Floridi, uključujući više mjeseci u samici, 1980-ih nadahnula je druge zagovornike života koji su pokrenuli grupu Operacija spašavanja. Nakon što joj je guverner Floride 1988. ublažio kaznu, Joan je otišla u Pittsburgh odslužiti kaznu u zatvoru zbog akcije spašavanja u kojoj je sudjelovala 1985. godine.

Joan je odbila vjetnu kaznu suca Raymonda Novaka od tri godine, samo ako obeća da više neće sudjelovati u spašavanjima. Uvjetna osuda stupila je na snagu 1990. godine, nakon što njezini pokušaji žalbe nisu urodili plodom. Sudac je izdao nalog za njezino uhićenje.

Godine 1991. udala se za Chrisa Bella, predsjednika i suosnivača Good Counsel Homes, koji ima smještajne jedinice za trudnice u teškim situacijama. Zajedno imaju jednu biološku kćer, a posvojili su još šestero, uključujući i djecu s poteškoćama u razvoju. Upravo pri pokušaju posvajanja jednoga djeteta iz Meksika otkrivena je tjeralica suca Novaka. Uhićena je i poslana pred suca.

Iako su je prijatelji molili da prihvati uvjetnu kaznu i više nikada ne sudjeluje u spašavanju, ona je to odlučno odbila, citirajući papu Ivana Pavla II., da se nepravednim zakonima treba oduprijeti na miran način.

Nesuradnja sa zlom, pa i po cijenu zatvorske kazne

Dana 15. siječnja 1998. Joan je stajala na sudu pred sucem Novakom, čitajući pismo u kojem je objasnila zašto se ne može pridržavati nijedne naredbe u kojoj se navodi da je kriva zbog neovlaštenog ulaska kako bi spasila bebe, izvijestio je Human Life Review. Bio je rođendan Martina Luthera Kinga Jr., a Joan je napisala:

“Moja je skromna privilegija slijediti svoju savjest i svoju katoličku vjeru u obrani nevinih i pravednih. Neću surađivati s nemoralnim i nepravednim zakonima koji su koruptivno i kukavički nametnuti američkom narodu radi privida da se ubijanjem nevine djece rješavaju društvene i ekonomske probleme.”

Prihvatiti uvjetnu kaznu značilo bi prihvatiti laž da sam naštetila društvu, pokušavajući mirno, uz molitvu i nenasilno, spasiti djecu od brutalne smrti pobačajem.

Sudac Novak, bivši katolički svećenik, nazvao ju je ženom dubokih uvjerenja i iskrene vjere. Dodao je, međutim, da njegova obaveza nije odlučivati o pitanju pobačaja koje je razorilo zemlju. “Vi slijedite ono za što vjerujete da je Božji zakon. Ja sam prisegnuo da ću poštivati ljudske zakone. Ako ste u pravu, morat ću odgovarati pred višim sudom.” Rekavši da su mu ruke vezane, osudio ju je na zatvorsku kaznu od 3 do 23 mjeseca. Joan je pala na pod kao dio svog neslaganja s presudom, a iz sudnice su je iznijela četiri policajca.

Zatvorenica savjesti

Chris Bell o svojoj supruzi govori kao o političkoj zatvorenici, ističući: “Osuđena je zbog političkog pitanja, a pokušavaju je prisiliti na pokornost određenom gledištu koje je protivno njezinoj savjesti.” Nakon 10 tjedana, zatvorski službenici od suca su tražili – i postigli – njezino prijevremeno puštanje na slobodu. Već dan nakon prijevremenog puštanja na slobodu, vratila se na sud svjedočeći u korist trudne zatvorenice koja je htjela u bolnici roditi dijete. “Ako ni zbog čega drugoga, boravak u zatvoru vrijedio je toga da se spasi barem ta jedna beba”, rekla je Joan.

Od 2017. Joan sudjeluje u Red Rose Rescues, ulazeći u ustanove za pobačaje kako bi ženama podijelila ruže.

Terrisa Bukovinac, osnivačica Progressive Anti-Abortion Uprising (PAAU), pohvalila je Joan kao “heroja” i mentora, a Randall Terry, osnivač Operation Rescue, nazvao je Joan “matrijarhom pro-life pokreta i pro-life aktivizma i ikonom hrabrosti” koja mu je osobno ohrabrenje.

Joan je dopisniku LifeSiteNewsa Jimu Haleu rekla da je Operation Rescue potpuno nenasilna. “Radi se o ljubavi prema bebama i neću osuđivati razmišljanje onih koji se zalažu za abortuse. Jednostavno se ne slažem s njima.”

Nedavno je započelo je svjedočenje svjedoka na suđenju protiv Joan i drugih zagovornika života, Jonathana Darnela i Jean Marshall, kojima prijeti do 11 godina zatvora. Više o suđenju pročitajte OVDJE.