Ljevičar koji se zalaže za pobačaj Patrick Tomlinson postavio je na Twitteru hipotezu koja, navodno, pobija svaki argument za život. Njegovi tweetovi s detaljima o ovom nategnutom i apsurdnom scenariju postali su viralni kod mnogih njegovih kolega koji se zalažu za pobačaj. Oni su ga masovno dijelili i rugali se mnoštvu koje je za život: “Kladimo se da ne možete odgovoriti na OVO. Jesmo vas!”

Matt Walsh piše: “Hipoteza je postavljena ovako: nalazite se u klinici za plodnost u kojoj iznenada izbija požar. Zgrada počinje brzo gorjeti jer klinika nema sustav prskalica. Dok se spremate bježati i spašavati vlastiti život, iz druge sobe začujete plač. Otvarate vrata i, iz nepoznatog razloga, u sobi za zamrzavanje ovog objekta stoji petogodišnje dijete. Nemate vremena razmišljati o tome zašto klinika za plodnost drži petogodišnjake u zamrzivaču?! U istom trenutku, na drugoj strani iste prostorije, primjećujete veliku kutiju s natpisom ‘1000 održivih ljudskih embrija’. Morate birati između spašavanja petogodišnjaka i kutije s embrijima. Možete spasiti ili dječaka ili kutiju. Koga ćete izabrati?”

Dijete ili kutija sa zamrznutim embrijima?

Patrick objašnjava da bi svatko izabrao dijete što, po njemu, dokazuje da ljudski embriji imaju manju vrijednost. To, opet, nekako dokazuje da je pobačaj OK. Patrick zatim nastavlja s izjavom u više navrata da NIJEDAN pro-lifer NIKAD nije niti će IKADA odgovoriti na ovo pitanje iskreno. Koristio je vrlo konstruktivnu taktiku rasprave, optužujući svoje protivnike da lažu prije nego što otvore usta.

Odgovorit ću na pitanje što jednostavnije i iskrenije: Da, spasio bih dijete. Ne, to ne dokazuje da embriji nemaju vrijednost ili čak manju vrijednost. To također nema apsolutno nikakve veze s pitanjem pobačaja. Dopustite mi da objasnim.

Tri sjajna objašnjenja

Prije svega, odluka koga spasiti u zapaljenoj zgradi više je emocionalna nego moralna. A glavni razlog zašto smo uopće  “stavljeni u goruću zgradu” u ovom hipotetskom slučaju je potreba natjerati nas da izgubimo svoje moralno razmišljanje i usvojimo emocionalno razmišljanje. Ali emocionalno razmišljanje u zapaljenoj zgradi je sasvim u redu. U klinici za pobačaje nije. Moja osobna i emocionalna povezanost s vlastitim djetetom dovela bi me do toga da ga spasim umjesto tuđeg. Znači li to da ne prepoznajem vrijednost tuđeg djeteta ili da bi bilo u redu da ubijem tuđe dijete?

Drugo, ogromna je razlika između ostaviti nekoga u zapaljenoj zgradi jer ga ne možete spasiti i – izravnog ubijanja. Moralno je dopušteno počiniti dobar čin (spašavanje djeteta) koji posredno može dovesti do nečega lošeg (smrt embrija u vatri). U tom slučaju, moja namjera je spasiti dijete, a ne ubiti embrije.

Doista, nisam ubio embrije. Jednostavno ih nisam uspio spasiti od ubijanja. To se zove načelo čina s dvostrukim učinkom.

Dakle, samo zato što bi za mene bilo opravdano ostaviti embrije da umru ne znači da bi ih bilo opravdano izravno ubiti. Da bi ovo ikako bilo slično pobačaju, morali ste sami zapaliti vatru. Inače biste morali utrčati u sobu, zgrabiti dijete, a zatim baciti embrije u plamen kao manijak.

Treći. OK, ali nisam li spašavanjem djeteta dokazao da manje cijenim embrije? Pa, nije važno koliko ih osobno cijenim. Važna je njihova intrinzična vrijednost. Cijenim svoju obitelj u odnosu na vašu obitelj, ali vaša obitelj ima istu intrinzičnu vrijednost. Odluku donosim na temelju emocija, kao što sam već rekao. Mogu vidjeti dijete. Čujem ga kako plače. Gledam ga u oči. Zgrabim ga. To je instinkt. Ali u tome ima i neke logike. Ne znam koliko je tih embrija još održivo i hoće li ih se ikada implantirati i dati im se prilika za razvoj.

Embrij / Facebook

Ponavljam: ova računica NE BI opravdala ubijanje embrija ni pod kojim okolnostima, ali bi opravdala moju odluku da, umjesto njih, spasim dijete. Usput, da je tamo petogodišnjak i 70-godišnjak, spasio bih petogodišnjaka. Da su u klinici petogodišnjak i Patrick Tomlinson, još uvijek bih spašavao petogodišnjaka. Ali znači li to da Patov život ima manju vrijednost? Ne. Znači li to da bih mu mogao zdrobiti lubanju i isisati mu mozak vakuumskim crijevom? Ne, to samo znači da me moj emocionalni poriv vodi do djeteta, a ne do pretencioznog tipa za pobačaj koji svoje vrijeme provodi postavljajući neiskrene hipoteze.

Intrinzična vrijednost ljudske osobe

Što je intrinzična vrijednost? Intrinzično znači pripadnost stvari po samoj njenoj prirodi. Drugim riječima, ako ljudska bića uopće imaju intrinzičnu vrijednost, onda je moraju imati od prvog trenutka kada postoje kao zaseban entitet. Ako nemaju vrijednost, ili ako je njihova vrijednost manja, tada njihova vrijednost nije intrinzična i nikada neće biti. Vidite, sve što smo učinili uklanjanjem intrinzične vrijednosti iz embrija je uklanjanje intrinzične vrijednosti iz petogodišnjaka koji je, ne tako davno, bio embrij. Nije mi ugodno to raditi. Mislim da to nije ispravno, logično ili moralno. Dakle, petogodišnjak mora imati intrinzičnu vrijednost. Dakle, 70-godišnjak mora imati intrinzičnu vrijednost. Dakle, čak i Patrick Tomlinson ima intrinzičnu vrijednost. Dakle, embrij ima intrinzičnu vrijednost.

Obitelj / Pixabay

Evo ti odgovora, Pat. Ali imam i ja jedno pitanje. Možda mi možeš pomoći. Naime, argumenti za pobačaj gotovo uvijek uključuju razrađene hipoteze (‘Vi ste u gorućoj klinici za plodnost!’ ‘Kirurški ste vezani za stranca kroz niz cijevi!’) ili najgore slučajeve (‘Ti si 12-godišnja djevojka trudna s bebom svoga oca’).

Čini se da niste spremni ostaviti sve svoje fantastične scenarije po strani i baviti se samo onim što je pobačaj u 99% slučajeva: namjerni izbor zdrave žene da ubije zdravo nerođeno dijete jer je nezgodno baviti se djetetom.

Nema zapaljene zgrade. Nema silovanja, barem ne većinu vremena. U većini slučajeva, nema ni terminalnih bolesti. Ali, iz nekog razloga, naša rasprava o pobačaju zanemaruje 99% svih slučajeva i fokusira se isključivo na situacije koje se događaju rijetko ili nikada.

Zašto? Zato što se bojiš. Bojiš se gledati pobačaju u lice. Ove hipoteze nisu namijenjene uvjeravanju onih koji podržavaju život. Svađaš se sam sa sobom. Pokušavaš umiriti vlastitu savjest predstavljajući pobačaj na najplemenitiji i najzdraviji mogući način. ‘Da’, kažeš sam sebi. ‘To je isto kao spašavati dijete iz zapaljene zgrade. Da, to je to. To je dobar način gledanja na to.’

Ne, žao mi je, to je potpuno zavaravajući način gledanja na namjerno ubojstvo ljudske osobe.

Različite opcije

Ali ako toliko volite hipoteze, pokušajte s prikladnijom: Nalaziš se u klinici za plodnost. Nema vatre. Tu je kutija sa samo jednim zaleđenim ljudskim embrijem. Unutra je tvoje dijete, ne nekog stranca – tvoje. Ti: A) otvoriš kutiju i namjerno uništiš ljudski život unutra ili B) ne učiniš to?

Pokušajmo još jednom:

Upravo si izgubio posao. Život ti se raspada. Imate novorođenče. Zabrinuti ste kako ćete se brinuti za njega. On je sada veliki teret. Stalno plače i skupo je brinuti se o njemu. Vi ga: A) utopite u kadi ili B) ne utopite u kadi?

Još jedna za kraj:

Izgubio si se u pustinji sa svojim petogodišnjim sinom. Ali ne možete pronaći put natrag. Imate samo jednu štrucu kruha i bočicu vode. Ne znaš hoće li biti dovoljno za oboje. Ti: A) izudaraš svog sina kamenom na smrt da bude više hrane za tebe ili B) podneseš bilo koju osobnu žrtvu za njega, jer on je ljudsko biće i tvoj sin, a tvoja je dužnost kao roditelja žrtvovati se za njega?

Evo, to su hipoteze koje uključuju namjerno, izravno i nasilno ubojstvo vlastitog djeteta koje se može izbjeći, ili pak počiniti iz krajnje sebičnih razloga. To je pobačaj. Pa hajmo pričati o pobačaju, ako imaš hrabrosti…