Otvorenost životu i smisao života bila je tema emisije HKR-a "S druge strane ogledala" u kojoj je 8. veljače gostovala dr. sc. Anita Dučkić Sertić, logoterapeut i duhovni terapeut, voditeljica Centra za promicanje dobrobiti ranjivih osoba Hrvatskog katoličkog sveučilišta.
Trend odbacivanja nefunkcionalnih
Svjedoci smo kulture u kojoj je vrijednost ljudskog života svedena na njegovu funkcionalnost. Produktivan se čovjek objeručke prihvaća, a onaj manje produktivan odbacuje. Dugoročno je ovaj trend vrlo poguban. „Ako s ovim trendom nastavimo progresivno, to će predstavljati kraj civilizacije”, istaknula je dr. sc. Anita Dučkić Sertić.
Takav trend podrazumijeva čovjeka koji je mjerilo stvari, odbacuje nesavršene pojedince ljudske vrste zaboravljajući da je „Božji dah (ruah) u nama, imamo dio božanskog u sebi”, što zahtijeva uzajamno poštovanje među ljudima. Danas je ljudski život postao drugotan. Veća se briga posvećuje životinjskoj vrsti. Iako dalekosežno to ne zvuči dobro „postoje pojedinci koji su mijenjali svijet, još uvijek postoje. Ovaj svijet može ići u jednom dobrom smjeru ako se potrudimo, ako na mikrorazini budemo stvarali dobre ljude oko sebe”, poručila je dr. sc. Anita Dučkić Sertić.
Je li “burnout” jedna od modernih bolesti zbog imperativa funkcionalnosti ?
Čovjek pod pritiskom okoline u opasnosti je doživjeti mentalni premor koji se modernim rječnikom naziva „burnout”. Ta moderna bolest, utemeljena je na idealu savršenog čovjeka, a biti savršenim je nemoguće. „Bog nas je stvorio kao nesavršena bića. Ta težnja savršenoj slici rezultira razočaranjem, vlastita očekivanja nismo ispunili, a isto tako ni očekivanja drugih. To može biti problem u idealnoj slici kojoj težimo, a ne prihvaćamo ono što stvarno jesmo, onako kako nas Bog vidi”, rekla je dr. sc. Dučkić Sertić.
Ljudska krhkost
„Jako smo krhki, izrazito smo ranjene osobe, to trebamo tako prihvatiti i sada dok smo živi, u naponu snage – zahvaljivati Bogu”, napomenula je dr. sc. Dučkić Sertić te nadodala: „Sada dok se učimo zahvalnosti, kasnije kad nastupe poteškoće, moći ćemo imati stav srca koje je zahvalno, moći ćemo u svemu pronaći Božje lice.”
Ima li život u patnji smisao?
„Dok god je dah ljudski u čovjeku, život ima smisla. Naš Bog je Bog života. U najvećoj patnji ako mu se okrenemo naš život zadobiva smisao, počinjemo iznutra živjeti”, istaknula je dr. sc. Dučkić Sertić.
Smisao postoji, samo ga treba otkriti. Čovjek koji je duhovno biće, patnju će podnijeti ukoliko je duhovno zdrav, o kakvoj god patnji bila riječ: kratkotrajna bolest, teška bolest, prihvaćanje djeteta s poteškoćama, bračni život bez djece, samački život…
Otvorenost životu
Statistički podaci pokazuju da žene sve kasnije postaju majke. Što je danas vrijednije od života? „U suvremenom životu, percepcija bračnog i obiteljskog života, drugačija je”, rekla je dr. sc. Dučkić Sertić. Slijed misli je otprilike takav da je obrazovanje primarno, pa zatim brak i potomstvo. „Dijete je reakcija na bračnu ljubav”, smatra dr. sc. Dučkić Sertić. U tom kontekstu dolazi do odgađanja.
Treba uzeti u obzir da „ne ide svima pravocrtno u životu. Kod nekog su čudna crtanja koja Bog vodi”, istaknula je dr. sc. Dučkić Sertić te zaključila: „U kakvom god obliku život bio, dobro je imati stav otvorenosti prema životu”.
Emisiju u cijelosti možete pogledati ovdje.