Ponekad se pitam što je u životu stvarno važno. Imam par bilježnica u koje s vremena na vrijeme upisujem neke misli. Odlučila sam podijeliti s vama nekoliko crtica koje sam zapisala.

Ako gledam naslove na portalima i u novinama, čini se da svijet cijeni i voli samo velike stvari. Voli uspjehe koji se mjere brojkama i velike riječi koje svi prenose i dijele.

Ipak, meni se čini da je važno samo jedno – biti čovjek koji zna ljubiti. Ljubiti svoj život i ljude koji su mu darovani na putu života. Sve drugo je manje važno i prolazno.

Bez ljubavi riječi su prazne, a sve što pokušamo napraviti postaje teško i komplicirano.

Međutim, ljubav nas uči dobroti, strpljenju i razumijevanju. Posebno onda kada je teško. I kada je komplicirano.

Ali ne smijemo odustati. 

Važno je ostati čvrst u odluci da ljubimo život koji nam je darovan i ljude pored sebe.

Tada nećemo tražiti da nekoga zadivimo, nego ćemo se truditi biti bolji tu gdje jesmo. Bog sve vidi i zna. I najmanji napor našeg srca.

I zato ću ja danas s guštom oprati prozore kako bih jasnije vidjela ljepotu svijeta. Jer kad je staklo čisto, i svjetlo lakše ulazi i sve je sjajnije. Mislim da je tako i s našim srcem – kad je čisto, bez mrlja i opterećenja, odmah sve izgleda drugačije. Ne moram nikoga zadiviti, niti se dokazivati. Samo operem prozore i odmah je pogled ljepši, bez mrlja.