Okitimo drvce kroz povijest
Postoji legenda kako je sv. Bonifacije, koji je iz Engleske došao u Njemačku propovijedati Krista, na primjeru jele koja ima oblik trokuta ljudima tumačio tajnu Trojstva. Obraćenici, koji su se prije toga klanjali hrastu, počeli su poštovati jelu.
Foto: nedjelja.ba
Foto: nedjelja.ba
/Od 12. st. ljudi su u božićno vrijeme vješali jelke na stropove svojih kuća kao znak da su kršćani. No, prva okićena jelka pojavila se tek 1510. u latvijskoj prijestolnici Rigi, a navodno se prvi Martin Luther sjetio staviti svjećice na drvce, početkom 16. st., donosi Nedjelja.ba.
U jednom opisu božićnoga drvca iz Strasbourga iz 1601. spominje se kako je bilo ukrašeno keksima, savijenim šećernim štapićima i papirnim cvjetovima. Drvce je bilo slika drveta iz zemaljskog raja. Slatkiši su predstavljali obilje, a cvijeće je u početku bilo samo crveno i bijelo jer su te boje bile simboliznanja i nevinosti.
Oko 1610. izumljeni su mali sjajni srebrni ukrasi.
U Europi je čak postojao običaj postavljanja na stol više malih božićnih drvca – po jedno za svakog člana obitelji, s darovima ispod njih. Kad je 1846. u novinama izašla slika engleske kraljice Viktorije pokraj božićnoga drvca, ljudi su u Engleskoj i Americi naveliko počeli postavljati drvca po kućama. To se proširilo po cijeloj Europi, osim Sredozemlja, gdje je narod ipak više volio jaslice negoli božićno drvce.
Oko 1870. u modu su došli stakleni ukrasi koji su se proizvodili u Njemačkoj. Po količini takvih ukrasa ocjenjivalo se koliko je koja obitelj imućna.
Amerikanci su 1882. patentirali električne žaruljice za bor, kao i žičane kvačice za vješanje ukrasa. U to vrijeme na božićno drvce vješalo se sve i svašta, koliko su to dopuštali novac i mašta.
Tijekom Drugog svjetskog rata Britanci su pravili mala božićna drvca koja su se mogla lako skloniti i skriti kad bi sirene najavile zamračenje zbog zračnih napada. Ali na javnim mjestima i tijekom rata ipak su podizana velika neosvijetljena božićna drvca kako bi u narodu održavala hrabrost i nadu.
Po završetku rata drvca su bivala sve veća i bogatija. Izrađivali su se novi ukrasi, svjetlucave vrpce, staklene kuglice i ptičice iz Poljske.
Nakon 1960. počela je i izrada velikih srebrnih božićnih drvca od aluminija, s ugrađenim svjetlima, kojima ukrasi nisu potrebni. Uredne domaćice priklonile su se umjetnim božićnim drvcima s kojih ne otpadaju iglice, te su uskoro američki proizvođači četki počeli naveliko svojim strojevima izrađivati i božićna drvca.
Koliko god se drvca činila banalnim, ona ipak predstavljaju znak i radost za svaku obitelj, poglavito za najmlađe članove, ali i ures svakomu domu neovisno o njihovoj raskošnosti. U njima nema ništa loše sve dok se cijelo otajstvo Božića ne svede samo na njih.