Budi dio naše mreže

Ne možemo uvijek spasiti nekoga od njegove tame, ali možemo paziti da je svojim riječima ne učinimo još dubljom.

/ mbl

Ima jedna tema koja nikako nije ugodna za razgovor, a važna je.

A kako godine prolaze – i dalje smatram da se o njoj ne zna razgovarati. Riječ je o suicidu. 

O mnogim temama ne znamo razgovarati. 

Brbljamo, ali ne razgovaramo. Nismo ni svjesni koliko štete možemo napraviti brbljanjem.

Kad se dogodi takva situacija, ljudi se „razbacuju“ komentarima. 

Brkamo brigu sa znatiželjom, suosjećanje s pitanjima, a potrebu da razumijemo s potrebom da saznamo sve detalje. 

Znatiželja je najjača od svega jer ne poznaje bonton i ne zna gdje su granice. A najtužnije od svega – mnogi još uvijek ne razumiju da riječi imaju težinu.  

Prije dva tjedna saznala sam da je jedna osoba počinila suicid. Nisam ju dobro poznavala, samo površno. Međutim, baš me rastužilo kada sam saznala što se dogodilo.

Činjenica je da ne možemo kroz život proći neokrznuti.

Bit će problema svih vrsta, strahova, poraza, gubitaka… Ipak, postoje ljudi koji se znaju nositi s težinom života, ali postoje i oni koji u jednom trenutku više ne vide ništa.

Lakše nam je reći: „ali izgledali su kao normalna obitelj“ ili „pa on je uvijek bio tako veseo i nasmijan“, nego zastati i priznati da zaista ne znamo što se događalo iza zatvorenih vrata. Ne znamo. I ne moramo znati.

Ali možemo naučiti biti ljudi.

Ne moramo znati cijelu priču da bismo pokazali ljudskost. 

Ne možemo uvijek spasiti nekoga od njegove tame, ali možemo paziti da je svojim riječima ne učinimo još dubljom. 

Jer iza svake takve tragedije ostaju ljudi koji će morati nastaviti živjeti s boli, pitanjima i prazninom koju nitko izvana ne može do kraja razumjeti. 

Zato budimo pažljivi s riječima.

Ne tražiti detalje. Ne slagati vlastitu verziju priče. 

Ne donositi zaključke na temelju onoga što smo vidjeli izvana.

Jer zaista ne moramo znati sve o tuđem životu da bismo prema njemu bili čovjek.

Budimo ljudi koji znaju da ne moraju sve znati. I koji znaju kada treba govoriti – a kada je ljubav upravo u šutnji.


„Život bez filtera“ emisija je autorice Vlatke Bakran Burić koja bilježi male, ali snažne životne trenutke – geste dobrote, ohrabrenja i ljepotu svakodnevnih detalja. Namijenjena je svima koji žele u užurbanom ritmu dana zastati, osluškivati i zahvaljivati. Emitira se na Hrvatskom katoličkom radiju subotom i nedjeljom u 7 sati.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja