Zar zaista moramo sve podijeliti na društvenim mrežama kako bi imalo svoju vrijednost?
Prošlu nedjelju obilježavali smo 10. Svjetski dan siromaha i stigao mi je komentar da zašto nisam podijelila neku priču na tu temu.
Pogrešno je što sam podijelila nešto skroz drugo jer siromasi bi više trebali biti u mojem srcu – tako je glasila poruka.
Istina je da nisam ništa posebno objavila za Svjetski dan siromaha.
A nije da nisam imala o čemu pisati.
Imam nekoliko priča, susreta i situacija s ljudima koje sam susrela, s beskućnicima, ljudima čije su životne okolnosti i riječi ostavili trag…
Neke su me priče rastužile, neke iznenadile, a neke su mi prava lekcija.
Razmišljala sam što podijeliti i kako ispričati. Međutim, što god bih odlučila, imala sam osjećaj da nešto nije kako treba.
Zar zaista moramo sve podijeliti kako bi imalo svoju vrijednost? Mislim da ne moramo.
Bog vidi i ono što nikada neće postati objava.
Vidi susrete, razgovore, pruženu ruku, izdvojeno vrijeme, brigu i sve one stvari koje možda nikome nećemo ispričati.
Osim toga, na Svjetski dan siromaha bilo je dosta prigodnih akcija i priča.
Ne želim da mi se vjera pretvori u izmjenjivanje poruka i propovijedi na društvenim mrežama.
Ne želim o ljudima u potrebi govoriti samo kada za to postoji određeni datum u kalendaru. Njihove potrebe ne prestaju završetkom tog dana. A ni naš poziv da ih vidimo, čujemo i budemo im blizu…
Volim podijeliti priče koje mogu nekoga potaknuti, ohrabriti ili otvoriti oči, a meni biti dodatni poticaj i podsjetnik da se trudim više. Ali postoje i priče koje još neko vrijeme želim samo nositi u sebi. Ne zato što ih treba prešutjeti, nego zato što ne mora baš svaka priča odmah postati sadržaj za druge.
Možda ću neke od tih priča podijeliti drugi put. Možda neke nikada neću.
Jer zaista ne mora sve što nas dotakne postati objava. A Bog ionako sve zna.
Pitanje je više jesmo li spremni priznati sami sebi koliko prostora dajemo dobroti u svakodnevnom životu.
Ne u određene dane, već svakodnevno.
Ja nikako ne želim čekati posebne datume kako bih primijetila ljude oko sebe…
„Život bez filtera“ emisija je autorice Vlatke Bakran Burić koja bilježi male, ali snažne životne trenutke – geste dobrote, ohrabrenja i ljepotu svakodnevnih detalja. Namijenjena je svima koji žele u užurbanom ritmu dana zastati, osluškivati i zahvaljivati. Emitira se na Hrvatskom katoličkom radiju subotom i nedjeljom u 7 sati.