Budi dio naše mreže

NP Krka - oaza za aktivan boravak u netaknutoj prirodi

Nacionalni park Krka, poznat po velikom broju jezera i slapova, svoje ime zahvaljuje istoimenoj rijeci. Vidikovci, jedna od najljepših poučno-pješačkih staza u Hrvatskoj Stinice – Roški slap – Oziđana pećina, otočić Visovac i istoimeno jezero, samo su dio iznimne prirodne ljepote ovog dijela Hrvatske.

/ Sonja Kuzmić

Poznat po velikom broju jezera i slapova, Nacionalni park Krka zeleni je biser središnje Dalmacije. Kažu da ga je najbolje posjetiti tijekom lipnja i srpnja, no odaberete li bilo koje godišnje doba nećete pogriješti. Biciklističke rute (470 kilometara ukupne dužine), pješačke staze (22 poučno-pješačke staze) i vidikovci (njih 5 samostalnih) idealni su za najjednostavniju i čovjeku najprirodniju tjelesnu aktivnost, hodanje, odnosno bicikliranje. Staze i vidikovci opremljeni su edukativnim tablama s detaljnim informacijama o bogatom biljnom i životinjskom svijetu Parka te kulturnim i povijesnim zanimljivostima. Tri staze su kružne: Skradinski buk (1 900 m), Roški slap (1 360 m) i Manastir Krka (2 100 m). Od sedam slapova najposjećeniji i najljepši su Skradinski buk i Roški slap.

Od Skradinskog mosta do Skradinskog buka vodi pješačka staza (3 400 m), koja je ujedno i biciklistička, a do najdužeg slapa Nacionalnog parka Krka može se spustiti s Lozovca šumskom stazom (875 m). Najkraća staza (duga 300 m) vodi do Bilušića buka, a najduža je staza Stinice – Roški slap – Oziđana pećina, duga 8,5 km. Do Manojlovca, najvišeg slapa na rijeci Krki, vodi 360 m duga staza s vidikovcem. U ljepoti krajolika koji su oblikovale rijeke Krka i Čikola može se uživati s tri vidikovca: na Bilušića buku, slapu Brljan i u Krnićima Gornjim, odakle se pruža pogled na sutok rijeka Krke i Čikole.

Za izlet brodom do Roškog slapa treba kupiti kartu za brod. Brod se obično zaustavlja samo na otoku Visovcu i na Roškom slapu. Ako se želi propješačiti stazom od Stinice do Roškog slapa, treba se raspitati o mogućnosti iskrcavanja na Stinici uz povratak na Skradinski buk kasnijim brodom koji kreće s Roškog slapa. Potrebno je raspitati se o polascima broda uz napomenu da kapetana broda treba obavijestiti o željenim pristajanjima. Vožnja brodom jezerom Visovac jedinstveni je doživljaj.

Usred jezera Visovac nalazi se istoimeni otočić, nadaleko prepoznatljiva slika Nacionalnog parka Krka. Na Visovcu se nalaze crkva i samostan, omiljeno odredište vjernika i turista. Iako prostorno obuhvaća tek nešto više od hektara, otočić ima zanimljivu povijest. U 14. stoljeću njegovi stanovnici bili su eremiti, pustinjaci svetog Augustina koji su podigli samostan i crkvicu. Za osmanlijskih osvajanja oni napuštaju otok, da bi 1445. godine na Visovac došli bosanski franjevci. Uz manje prekide tu su do danas. Samostan se može posjetiti i razgledati.

Nakon posjete Visovcu moguće je iskrcati se na Stinicama koje su u njegovoj neposrednoj blizini. Na Stinicama počinje pješačka staza prema Roškom slapu dužine 8 km. Nakon prolaska kroz šumu staza se penje do 200 m nadmorske visine, ujedno je i najviša točka staze. Uspon njome prati prekrasna panorama. Na Roškom slapu zanimljivo je razgledati obnovljene stare mlinice.

U blizini pješačkog mosta preko Roškog slapa oznaka je za stazu koja vodi do Oziđane pećine. Oziđana pećina, zanimljiva je špilja s in situ arheološkom zbirkom koja dokumentira vrlo dugu prisutnost čovjeka na tom prostoru. S ulaza špilje savršen je pogled na niz kaskada Roškog slapa.

Zanimljiv je i posjet ostacima nekadašnje hidroelektrane “Krka” koji se nalaze na Skradinskom buku u samom središtu Parka”. Hidroelektrana je započela s radom 1895. godine, samo dva dana poslije Tesline hidroelektrane na slapovima Nijagare. Usporedo s njom izgrađeni su dalekovod za prijenos električne energije i gradska mreža za rasvjetu, prvi cjelovit elektroprivredni sustav u Hrvatskoj. Zahvaljujući svojim graditeljima, šibenskom gradonačelniku Anti Šupuku i inženjeru Vjekoslavu Meischneru, Šibenik je dobio električnu rasvjetu prije brojnih europskih gradova: Beča, Budimpešte, Rima, Londona i dr. Desetljeće kasnije Šupuk je stotinjak metara nizvodno od prve, izgradio drugu hidroelektranu (HE “Jaruga”) koja, nakon ugradnje dodatnih turbina 1936. godine, radi i danas. Zbog  povijesnog značaja hidroelektrana “Krka” zaštićena je kao spomenik industrijske arhitekture.

Jedna od najljepših pješačkih staza u Hrvatskoj, Stinice – Roški slap – Oziđana pećina opremljena je zanimljivim edukativnim panelima s detaljnim informacijama o biljnim i životinjskim vrstama specifičnima za područje Nacionalnog parka Krka, geološkim fenomenima kao i o kulturno-povijesnim lokalitetima koji se nalaze uz nju. Staza je otvorena za posjetitelje tijekom cijele godine i istinski je doživljaj za sve ljubitelje prirode, bilo da se radi o šetnji od nekoliko sati ili cjelodnevnom izletu.

Zanimljiva crtica – Priča kaže da je mlada Dubrovkinja Anna Rosauer 1840., očarana njihovom ljepotom, ubrala cvjetove dalmatinskog buhača te ih odnijela u svoju sobu. Nakon što su cvjetovi uvenuli i osušili se djevojka je pod stručkom buhača pronašla uginule kukce. Povezala je uginuće insekata sa svojstvom cvjetova i tako je počeo uzgoj dalmatinskog buhača i njegovo korištenje kao prirodnog insekticida. Buhač koji se mljeo u vodenici obitelji Šupuk na Skradinskom buku koristio se kao insekticid tijekom prokopavanja Panamskog kanala.

Priča o prvom Smartphonu s Krke

Raboš je bio i rokovnik, i kalendar, i digitron, prvi Smartphone mlinara s Krke, a zapravo je bio samo – štap ili točnije tzv. Pametni štap. Raboš ima više značenja: urez, rez; zarez kao znak; račun; pamet, i sva ga točno opisuju. Upotrebljavali su ga mljekari, krčmari, mlinari i mesari za robu danu na veresiju (dužničko-vjerovnički odnos). U Hrvatskoj su raboše imali i pastiri, za evidenciju ovaca, sira i vune, također i kao kalendare. U Europi je bio u upotrebi od srednjega vijeka do 19. stoljeća, a u nekim krajevima i do kraja Drugoga svjetskog rata.

Raboš (rovaš) uzdužno je raspolovljen štap u koji su urezivani znaci vlasništva ili pripadnosti i brojevi. Obično su bili dugački od 5 do 20 cm, a za veće obračune i do 1,5 m. Najčešće se za izradu raboša upotrebljavalo mekše drvo (lijeska, jasen, lipa), no moglo je poslužiti i koje tvrđe. Ako je raboš vlasniku služio samo kao podsjetnik, primjerice na to koliko žita ili ulja ima ili na to koliko je novca dao u zajam ili robe na poček, onda je samo na jednoj zaravnjenoj površini imao urezane znakove. Ako je pak služio dvjema strankama (koje su bile u odnosu vjerovnika i dužnika), na njemu je trebalo zapisati međusobne obveze. Zbog toga je raboš rezan po dužini, do drška, polovice su spajane i nožem je urezivana crta tako da bi na svakom dijelu štapa ostao dio zareza kako bi svaka stranka imala u ruci isti dokaz. Ti se dijelovi rovaša zovu matica i cip (cipak). U sjećanje na raboš ostala je osvetnička uzrečica: Metnut ću te na raboš!

Eko kutak

Otpadne biciklističke gume ne smiju se odlagati na odlagališta otpada. Općenito, otpadne gume mogu se predati u reciklažno dvorište, serviseru prilikom zamjene guma ili na skladište sakupljača. Ovlašten sakupljač dužan je preuzeti otpadne gume bez naplate od posjednika otpadnih guma.

 

 

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja