Vatrogasna zajednica Grada Zagreba koja je pratila blaženikove relikvije prilikom prijenosa 29. studenoga iz Bogoslužnog prostora bl. Alojzija Stepinca na zagrebačkom Kaptolu u njegovu rodnu župu u Krašiću, formirana je prije 10-ak godina i ima čisto protokolarnu ulogu, upravo u ovakvim ili sličnim događajima.

Postrojba je to sačinjena od pripadnika Dobrovoljnog vatrogasnog društva i Javne vatrogasne postrojbe s ciljem očuvanja tradicije i običaja koji su povezani s vatrogasnim svečanim postrojima i prisustvom vatrogasaca u njihovim svečanim uniformama na svim važnijim događajima u gradu.

Prijenos relikvija bl. Alojzija Stepinca u Krašić / Foto: TUZN / Župa sv. Josipa, Zagreb – Trešnjevka / Župa Svete Obitelji, Zagreb

Što se tiče bl. Alojzija Stepinca i njegove povezanosti s vatrogastvom valja spomenuti da se po povratku s neuspješnog studija agronomije u Zagrebu gdje je bio u jesen 1919., mladi Alojzije odlučuje aktivirati u DVD-u Krašić koje postoji od 1895. godine.

Stepinac kao tajnik DVD-a

No tijekom Prvog svjetskog rata društvo je, rekli bismo, zamrlo, odnosno nije funkcioniralo u punini (vjerojatno zbog ratnog stanja, angažiranosti muškaraca na ratištu i mnoštva drugih razloga u tim ratnim okolnostima). Poslije Prvog svjetskog rata Društvo se nije odmah aktiviralo nego tek 1920. godine, kada je obnovljeno opet počelo sa radom sa posve novim članstvom okupljenim od strane predsjednika Društva Karla Andraševića i vojvode Franje Ilijanića, dok je blaženi Alojzije Stepinac bio postavljen za tajnika.

Pisani dokumenti DVD-a Krašić za razdoblje do Prvog svjetskog rata i neposredno poslije njega jesu prilično skromni pa čak i nikakvi. No, zahvaljujući ondašnjem predsjedniku Karlu Andraševiću, vlasku mjesne ljekarne, koji je započeo 19. lipnja 1925. voditi „Spomenicu DVD-a u Krašiću“ situacija se znatno mijenja, te će istu s većim ili manjim uspjehom nastaviti voditi njegovi nasljednici.

U njoj ćemo na više mjesta naći bilješke u kojima se spominje zagrebački nadbiskup, kardinal dr. Alojzije (Vjekoslav) Stepinac (Alojzije = Lojzek, Vjekoslav; u dva zapisa navode ga sa vlč. Vjekoslav Stepinac, što ne treba biti čudno jer se Stepinac i u pismima zaručnici Mariji Horvat potpisivao sa Vjekoslav).

Blaženi kardinal Alojzije Stepinac / Foto: Zagrebačka nadbiskupija

U prvoj bilješci iz srpnja 1931. godine spominje se budući zagrebački nadbiskup kao bivši tajnik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Krašić te ondašnji mladomisnik.

„Dne 19. srpnja 1931. slavilo je naše Društvo veliko slavlje u počast našemu bivšem tajniku Vjekoslavu Stepincu, koji je imao sreću da taj dan prikaže kod nas prvi puta svetu misu. Veseleći se tom rijetkomu slavlju, kličemo da ga Bog poživi mnogo godina“.

U drugoj bilješci govori se o blagoslovu vatrogasnog tornja i vatrogasnog doma u Krašiću kojima je bio pokrovitelj vlč. Alojzije Stepinac.

„Prije posvete 12. kolovoza 1933. išli su članovi Društva na podoknicu zamjeniku pokrovitelja velečasnom Pavlu Srketiću, jer sam pokrovitelj vlč. Vjekoslav Stepinac nije mogao biti prisutan…“

Treća bilješka, možda i najzanimljvija glasi: „Dana 24. lipnja 1934. bilo je u Zagrebu posvećenje novog Hrvatskoga metropolite i nadbiskupa koadjutora dr. Alojzija Stepinca, obnovitelja našega Društva, tajnika i današnjega pokrovitelja Vatrogasnoga doma u Krašiću. Naše je Društvo poslalo na njegovo posvećenje svoja tri člana i to: Petra Stepinca, predsjednika, Franju Jagatića, zapovjednika, i Stjepana Šimeckog, vodnika, kako bi uzveličali proslavu“.

Pomoz Bog, braćo!

Četvrta glasi: „15. srpnja 1934. prisustvovalo je naše Društvo posveti vatrogasnoga doma u Draganiću, koga je posvećivao na molbu draganićkih žitelja dr. Alojzije Stepinac,
nadbiskup koadjutor Kaptola zagrebačkoga. Poslije objeda posjetio je nadbiskup naše društvo i pozdravio nas pozdravom Pomoz Bog, braćo! Duže vremena je razgovarao i rukovao se sa svima. Prije odlaska se oprostio i obećao da će jednom prilikom, i to posebnim načinom, posjetiti naše Društvo u Krašiću. Zapjevali smo:

Mnogo ljeta sretan bio, mnogo ljeta živio na diku i čast hrvatskoga naroda i Domovine te se oprostismo.

Peti spomen kardinala Alojzija Stepinca nalazi se u bilješci koja nosi naslov „Sprovod Bare Stepinac“; majke blagopokojnoga tajnika vatrogasnog društva i današnjeg blaženika.

„Dna 13. prosinca 1947. sprovelo je naše Društvo na vječni počinak Baru Stepinac, majku našega predsjednika Mate Stepinca, zapovjednika Jurja Stepinca te tajnika Alojzija Stepinca, današnjeg nadbiskupa Zagrebačke nadbiskupije. Društvo je pristupilo sprovodu u potpunom broju, kao što je ovakva majka koja je odgojila ovakva tri člana našega Društva i zavrijedila. I zato je naše Društvo došlo u potpunom broju i dalo posljednju počast pokojnici.“

Nadbiskup Stepinac na optuženičkoj klupi / Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Čitajući posljednju bilješku potrebno je imati na umu činjenicu kako je napisana u vrijeme kada je nadbiskup Stepinac već bio osuđen (1946.) na 16 godina zatvora, i u vrijeme kada je na račun njega izrečeno cijeli niz lažnih optužbi, kleveta i mržnje po svim ondašnjim novinama i na svim javnim skupovima. Unatoč tome pisac bilješke u „Spomenici“ znakovito navodi kako majka „koja je odgojila tri takva sina“ zaslužuje štovanje i iskazanu počast, za što je trebalo imati hrabrosti.

U zapisnicima Društva poslije 1945.g. na bilješku o Alojziju Stepincu naići ćemo samo još na dva mjesta.

U prvoj bilješci iz 1948. spominje se blaženi Stepinac povodom smrti njegovog brata Matije.

„11. prosinca pokopan je bivši predsjednik DVD Krašić Matija Stepinac, brat bivšega zapovjednika Jurja Stepinca i bivšega tajnika dr. Alojzija Stepinca, današnjega nadbiskupa Zagrebačke nadbiskupije. Društvo je sudjelovalo u potpunom broju, a sprovodu je prisustvovalo i DVD Pribić“. Pisac bilješke i ovdje unatoč presudi Narodnog suda; Stepinca ponosno navodi kao „današnjega nadbiskupa Zagrebačke nadbiskupije“.

Posljednju bilješku u zapisnicima DVD Krašić o dr. Alojziju Stepincu nalazimo 1965. u referatu ondašnjeg tajnika Društva Maksima Stepinca povodom 70. obljetnice postojanja DVD-a Krašić. Spomenuvši osnivatelje Društva iz 1895. tajnik Maksim će ustvrditi:

„Društvo se poslije rata nije odmah aktiviralo sve do 1920. godine, kad će (obnovljeno) početi radom, ali niti s jednim od starih članova, već posve s novim članstvom. Njih 23 na čelu s: predsjednikom Društva Karlom Andraševićem, vojvodom Franjom Ilijanićem te tajnikom Alojzijem Stepincem“.

Pisma zaručnici

Zanimljivo je možda još na ovome mjestu spomenuti i pisma koja su razmjenjivali mladi Alojzije Stepinac i njegova zaručnica Marija Horvat, koja su objavljena u knjizi „Pisma zaručnici“, a u kojima u pismu od 9. ožujka 1924. koje Marija piše Alojziju nailazimo na vatrogasni trag:

…Lojzek, zašto nisi pozvao starog učitelja na vatrogasnu zabavu? Njemu bi se lijepo vidjelo, a moji dečki vele da bi i oni išli. Osobito je Vlado imao volje za to. Možda se varam, možda si i zaboravio, odnosno nisi na to mislio. Tako mi se čini dugo što ne dobivam odgovor na tvoje pismo! Ne fali mi baš odgovor, nego tvoje pismo! Počeo si biti zločest… Jesi li Ti zadovoljan sa zabavom? Matko veli da je vrlo dobro uspjela, nisi mi htio ništa o tome spomenuti…

Iako mu se Marija obraća na osobnoj razini, iz pisma je vidljivo da mu predbacuje kao tajniku vatrogasnog društva.

Nije pozvao njezinog oca, koji je bio nekadašnji ugledni učitelj u selu, a uglednici su se uvijek pozivali. Također ga pita je li on zadovoljan sa zabavom. To je ono što pisani dokumenti govore o angažmanu i povezanosti bl. Alojzija Stepinca s DVD-om Krašić i vatrogastvom općenito.

Nažalost, očevidaca njegovog djelovanja i rada nemamo, tako da nikada nećemo saznati u punini koliki je bio obujam njegova posla kao i njegov doprinos obnovi DVD-a Krašić, koje Bogu hvala neprekinuto djeluje od te 1920. pa sve do danas.

Katolička Crkva i vatrogastvo u Hrvatskoj

Otac hrvatskog vatrogastva Đuro Deželić bio je bogoslov u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu. Odnosno od 1856. do 1862. pripremao se u bogosloviji da postane svećenik. Pri kraju svoga studija napustio je svoju svećeničku formaciju i odlučio da se ipak neće zarediti za svećenika. Nakon studija teologije upisao je studij prava te postao pravnik i gradski vijećnik u Gradu Zagrebu.

13.07.2022., Zaton, Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

A vatrogascima je poznat kao osnivatelj Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice 1876. koja je prerasla u Hrvatsku vatrogasnu zajednicu, krovnu vatrogasnu organizaciju u Republici Hrvatskoj.

Đuro Deželić je također i skladatelj vatrogasne himne, te onaj koji je započeo i izdavanje Vatrogasnog vjesnika, časopisa posvećenog vatrogasnim temama, koji izlazi i dan danas. Najveće odlikovanje koje jedan vatrogasac u Hrvatskoj može dobiti nosi njegovo ime: povelja Đure Deželića. Nagrada je to za životno djelo u vatrogastvu.

Đuro Deželić postavio je vatrogastvo na tri važna temelja, a to su bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje.

I on sam je bio na putu prema svećeništvu i sam je učio što nas Katolička Crkva podučava o Bogu, vjeri, ljubavi prema bližnjima, spremnosti na žrtvu, spremnosti na žrtvovanje i vlastitoga života za svoje bližnje kao što je i Isus to učinio na križu,…

Upravo radi toga je bivša komunistička vlast 1963. dala ukloniti Deželićev spomenik u Zagrebu. On je vraćen dolaskom demokracije. Ponovno postavljanje spomenika ima za cilj oživjeti vrijednosti za koje je živio i za koje se zalagao, a koje je, vjerujem, usvojio upravo prilikom studija teologije.

Cijelo gostovanje vlč. Domagoja Koružnjaka možete poslušati u arhivi HKR-a.