„Nije jednostavno odgovoriti na pitanje što je Isus jeo, jer o tome u Novom zavjetu gotovo da nema podataka. Upravo stoga prvi dio knjige donosi podatke o tome što se jelo i kako se blagovalo u
prapovijesno vrijeme na prostoru na kojem su obitavali biblijski ljudi, iz čega se može iščitati što su jeli novozavjetni ljudi, pa tako i Isus. Poput ostale dojenčadi, Isus se hranio majčinim mlijekom. O tome posredno govori evanđelist Luka kada spominje ženu iz mnoštva koja je blagoslivljala Isusa riječima: Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao! (Lk 11,27). Prema starozavjetnim zapisima majke su djecu dojile oko godinu dana, katkada i do tri godine (2 Mak 7,27).

Prorok Izaija naglašava da se Isus hranio vrhnjem i medom dok nije naučio odbacivat’ zlo i birati dobro (Iz 7,15).

Prizor Marije koja doji Isusa bio je motiv brojnim umjetničkim djelima. Tijekom tog razdoblja dojilje nisu odlazile na vjerske obrede. Tako je vjerojatno i Marija, poput Elkanine žene Ane, ostala kod kuće dojeći sina svoga dok ga nije odbila od prsiju (1 Sam 1,24). Nakon što je Marija prestala dojiti Isusa, vjerojatno ga je hranila kuhanom kašom od brašna, kruhom, ovčjim ili kozjim, možda i magarećim mlijekom, vrhnjem, medom, a potom kuhanim povrćem i voćem.

Prorok Izaija naglašava da se Isus hranio vrhnjem i medom dok nije naučio odbacivat’ zlo i birati dobro (Iz 7,15). Kako je rastao, postupno je prelazio na hranu odraslih. Dok je Josip kao tesar odlazio raditi na gradilišta, Marija je poput ostalih žena u vrtu uzgajala mahunarke, povrće, voće i neke začinske biljke od kojih je svakodnevno spravljala ručak i večeru. Novcem što ga je Josip priskrbio svojim tesarskim umijećem, kupovali su ostale potrepštine.

Marija je poput ostalih žena u vrtu uzgajala mahunarke, povrće, voće i neke začinske biljke od kojih je svakodnevno spravljala ručak i večeru.

Okosnica prehrane u Isusovo vrijeme bila su jednostavna vegetarijanska jela, s povremenim dodatkom mesa – uglavnom u svečanijim prilikama. (…) Način pripreme nije se temeljio samo na židovskoj tradiciji nego i na znatnom utjecaju grčke i rimske kulture. Neke začine pribavljali su od trgovaca koji su ih dopremali iz udaljenih zemalja.

U Knjizi proroka Ezekiela zapisan je recept za pripremu kruha: Uzmi (osušene i mljevene) pšenice, ječma, boba, leće, prosa i raži, stavi to u jednu posudu i pripravi od toga sebi kruh (Ez 4,9).“
Zadnje poglavlje knjige Što je Isus jeo? donosi Malu biblijsku kuharicu s receptima obroka uglavnom pripremljenih od namirnica koje su, uz poneku iznimku, poznavali ljudi biblijskih vremena.

Jedan od recepata izdvajamo u nastavku:

Lepinje od integralnoga pšeničnog brašna

Sastojci:

5 šalica integralnoga pšeničnog brašna

¼ žličice soli

1 žličica maslinova ulja

½ – ¾ šalice svježeg soka od grožđa

½ – ¾ šalice vode po potrebi

Priprema: Pomiješati sve sastojke. Miješati 5 – 10 minuta dok tijesto ne postane glatko. Ako je potrebno, dodati još malo vode. Tijesto ostaviti da se diže preko noći, kako bi se aktivirao prirodni kvasac (sok od grožđa).

Drugi dan: zagrijati pećnicu na 220 Celzijevih stupnjeva. Tijesto podijeliti na 10 dijelova, loptice razvaljati na tanke lepinje. Peći u zagrijanoj pećnici dok lepinje ne budu pečene, od 8 do 10 minuta. Lepinje prekriti s lagano navlaženom krpom.

Knjigu možete nabaviti po sniženoj cijeni na štandu Kršćanske sadašnjosti Paviljonu 5 na štandu 8d na zagrebačkom Velesajmu tijekom Interlibera ili u knjižarama/web stranici Kršćanske sadašnjosti.

Autorica knjige Slavica Dodig gotovo cijeli radni vijek, kao specijalistica medicinske biokemije i laboratorijske medicine, bila šefica Odjela za kliničko-laboratorijsku dijagnostiku Dječje bolnice Srebrnjak u Zagrebu. Na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu stekla je doktorat znanosti i znanstveno-nastavno zvanje naslovne izvanredne profesorice.

Knjiga Što je Isus jeo? vraća čitatelja u biblijske prostore i vremena skromnog načina života, kada je zajedničko blagovanje članova obitelji, rodbine, radnika u kući i putnika namjernika bilo uobičajeno i kada su jela koja su se našla na stolu bila jednostavna, spravljena od autohtonih namirnica.

Zadnje poglavlje knjige donosi Malu biblijsku kuharicu s receptima obroka uglavnom pripremljenih od namirnica koje su, uz poneki izuzetak, poznavali ljudi biblijskih vremena.