C.S. Lewis bio je ateist uvjeren da svijetom i svemirom vlada besmisao, sve dok mu u ruke nisu došla djela G.K. Chestertona. Od prvog trenutka svidio mu se njegov stil pisanja, sofisticirani humor i dubina sadržaja. Čitajući njegova djela povjerovao je da postoji smisao života i obratio se na kršćanstvo.
Uvjerenost u besmisao prije obraćenja
Za Lewisa prije obraćenja cijeli je kozmos bio prazan, bez smisla i neprijateljski nastrojen prema životu.
Čovječanstvo je bio najciviliziraniji „proizvod“ te besciljnosti i pokušavalo se održati.
No svemir je neprijateljsko mjesto, tako da uvijek treba održavati obrambeni stav, „mi protiv njih“, na kraju krajeva zbroj svega je: nula.
Takav je bio Lewisov stav prema svijetu prije obraćenja.
U nekim aspektima, njegov pogled na svijet vraća nas Homeru: „Svijet je u biti kaotičan, nema ispravnog ili pogrešnog, nema fiksne putanje, nema narativa.“
Lewis je također čvrsto vjerovao u sposobnost čovječanstva da se nastavi poboljšavati proširujući svoju vlast nad prirodom korištenjem tehnologije, znanosti i razuma.
Popularni pesimizam
U biti, smatrao je da čovjek postoji u stanju trajnog rata protiv kaotične prirode kozmosa.
Ovaj materijalistički pesimizam nije bio neuobičajen u Lewisovo vrijeme.
To je bio popularan način razmišljanja krajem 19. i početkom 20. stoljeća: odjeci se mogu pronaći kod Nietzschea, Georgea Bernarda Shawa i H.G. Wellsa (svih ljudi s kojima se Chesterton žustro upuštao u debate u tisku, raspravama uživo ili oboje).
Lewisov stil života je učinio gotovo neizbježnim da će se susresti s Chestertonom na neki način.
Upravo djela G.K. Chestertona bila su ključna u promjeni svjetonazora i okretanju C.S. Lewisa kršćanskoj vjeri.
ilustracija/ Foto: Canva
Dobrota je pobudila osjećaj smisla
U autobiografskoj knjizi Iznenađen radošću C.S. Lewis kasnije je opisao što je doživio kada je prvi put pročitao svezak Chestertonovih eseja:
„Nikada nisam čuo za njega i nisam imao pojma što predstavlja; niti mogu sasvim razumjeti zašto me tako brzo osvojio.
Moglo bi se očekivati da će ga moj pesimizam, moj ateizam i moja mržnja prema sentimentu učiniti meni najmanje simpatičnim od svih autora.
Štoviše, koliko god to čudno zvučalo, volio sam ga zbog njegove dobrote.“
Zadovoljni s Božjim zagonetkama
„Chesterton je ovaj svijet promatrao kao neku vrstu kozmičkog brodoloma.
Osoba u potrazi za smislom nalikuje mornaru koji se budi iz dubokog sna i otkriva blago razasuto okolo, relikvije civilizacije koje se jedva sjeća.
Jednu po jednu skuplja relikvije – zlatnike, kompas, finu odjeću – i pokušava razaznati njihovo značenje. Palo čovječanstvo je u takvom stanju.
Dobre stvari na zemlji – prirodni svijet, ljepota, ljubav, radost – još uvijek nose tragove svoje izvorne svrhe, ali „amnezija“ kvari sliku Boga u nama.
Chesterton je bio zadovoljniji s Božjim zagonetkama nego s odgovorima predloženim bez Boga, kao i ja.
I ja sam počeo vjerovati u dobre stvari ovog svijeta – koje su mi se prvi put otkrile u glazbi, romantičnoj ljubavi i prirodi – kao ostatke olupine i kao svijetle tragove prave prirode stvarnosti obavijene tamom.“
ilustracija/ Foto: Canva
Otajstvo ljudske slobode
„Bog je odgovorio na Jobova pitanja s više pitanja, kao da želi reći da istine postojanja leže daleko izvan dosega našeg shvaćanja.
Ostali su nam ostaci Božjeg izvornog plana i sloboda, uvijek sloboda, da odaberemo svoju sudbinu s takvim Bogom ili protiv njega.“
Lewis je također napisao: „Najbolja popularna obrana potpuno kršćanskog stava koju poznajem je Vječni čovjek G. K. Chestertona.“
Knjigu je stavio na popis deset knjiga koje su „najviše oblikovale njegov profesionalni stav i filozofiju života.“