Jedna od kolijevki hrvatske duhovne i kulturne baštine crkva je sv. Marije u Zadru i ženski benediktinski samostan. Benediktinka časna majka Anastazija Čizmin za Hrvatski katolički radio otkriva što je povezuje sa svetom Stošijom, zaštitnicom Zadra.
“Na dan mog ulaska u samostan stigla sam vrlo rano, dok je u samostanu još vladala potpuna tišina i noćni mir, pa sam se sklonila u portal katedrale pod zaštitu svete Anastazije. Pod okriljem svete Stošije dočekala sam prvo jutarnje zvono i buđenje sestara u samostanu.”
„U vrijeme mog sazrijevanja za redovničko zvanje imala sam kontakte sa sestrama benediktinkama koje su se nalazile u prostorima zadarskog sjemeništa „Zmajević”. Naime, sestre su, nakon rušenja samostana, dvadeset i sedam godina bile gošće u nadbiskupskom sjemeništu. I tada su mi rekle da uskoro imaju oblačenje jedne novakinje i pozvale su me da dođem. Došla sam i tom se prigodom susrela sa zadarskim nadbiskupom Marijanom Oblakom. On je vodio svečanu misu i obred redovničkog oblačenja. Nakon svečanosti i čestitanja pristigla je biskupova majka i trebalo ju je otpratiti i ponijeti njezin kofer do biskupske palače. Ja sam se ponudila da ću sve to obaviti. I taj moj postupak, to sam saznala puno kasnije kad sam već bila u samostanu i to mi je ispričala majka, bio je povod za kratki razgovor časne majke Benedikte Braun i nadbiskupa Oblaka. Oni su jednako doživjeli taj moj zalet za pomoć i rekli su: ‘Kako bi dobro bilo da ova mala, ja sam imala nepunih petnaest godina, dođe u samostan.’ Tog istog dana, nakon što sam se vratila iz palače, zatražila sam časnu majku za razgovor i izrazila joj želju da postanem benediktinka.
Na dan mog ulaska u samostan stigla sam vrlo rano, dok je u samostanu još vladala potpuna tišina i noćni mir, pa sam se sklonila u portal katedrale pod zaštitu svete Anastazije. Pod okriljem svete Stošije dočekala sam prvo jutarnje zvono i buđenje sestara u samostanu. To je bio povod mons. Oblaku i časnoj majci da su, kad su to vidjeli, rekli: ‘Ako Bog da, da ova mala ustraje, dat ćemo joj ime Anastazija.’
Pred redovničko oblačenje časna majka me pitala: ‘Znaš li koje ćeš ime imati?’ Rekla sam da ne znam i da čekam što će mi ona reći, jer u to su vrijeme poglavari prigodom redovničkog oblačenja mladim redovnicama dodjeljivali imena. ‘Evo, sad smo se nadbiskup i ja dogovorili’, rekla mi je časna majka Benedikta, ‘zvat ćeš se Anastazija!’ Eto, to je poveznica između svete Stošije – Anastazije, nadbiskupa, poglavara i mene.”