Koliko je Bog velik, pitali smo i to Željku Marinović, a ona je uzvratila: On je najveći toliko da se to riječima ne može do kraja izreći. Gospodin je sastavni dio života, tumači nam, no i razlaže dalje  da je uopće vjeru teško riječima približiti.

Ponekad se zatekneš u trenucima i slabosti i neke sumnje „i tada znam reći, često u razgovoru i sa suprugom, kao redovitim sugovornikom na temu naše zajedničke vjere i sazrijevanja u njoj: ‘Što je malo dijete znalo u utrobi majke dok je još bilo tamo? Što je ono znalo o ovom svijetu? Samo čuje neke zvukove, ali nije znalo ništa sve dok se nije rodilo. Isto tako i mi; samo osjećamo, slutimo i samo zamišljamo. I ne znamo ništa, ali imamo vjeru koja nam daje nadu, snagu i spremnost da iz ovog života jednom odemo i nastavimo tamo u nekakvom novom obliku koji u ovom trenutku za nas još nije dovoljno razumljiv’“, izrazila se Marinović.

Slušatelji HKR-a jako dobro poznaju ovu vrhunsku izvođačicu duhovne glazbe pa smo je zaskočili i jednim ovakvim pitanjem: ‘Ima li nešto što još ne znamo o Željki Marinović?’ I ostali smo oduševljeni odgovorom:

„Kad me pitate ‘što ne znamo o Željki’ ja kao jako otvorena osoba reći ću vam nešto vrlo intimno što sam prvi put javno posvjedočila, kao svoju životnu priču, na Radio Mariji 2000. godine kada sam objavila album duhovne glazbe ‘Želim ti dati najbolje’.“

Nakon toga nije više to svjedočanstvo ponavljala tako da se zapravo vrlo malo zna o tome, a to je da je Željka Marinović kao malo dijete bila posvojena.

Znam i osjećam da je Bog doista u trenutku mog začeća u majci rekao: Ti ćeš biti posebno moja miljenica. Ti ćeš se roditi i dobit ćeš darovane roditelje i sa svojom pjesmom ćeš slaviti Moje Ime.

„Ja to više ne krijem, ali jer je baš vezano uz temu ‘Zašto čovjek vjeruje’, moram reći, ne da vjerujem, ja znam. Znam i osjećam da je Bog doista u trenutku mog začeća u majci rekao: ‘Ti ćeš biti posebno moja miljenica. Ti ćeš se roditi i dobit ćeš darovane roditelje i sa svojom pjesmom ćeš slaviti Moje Ime. I stvarno se tako dogodilo. Ne znam jesam li vas zatekla ovim odgovorom i jeste li uopće znali ili niste znali ali ja sam kao dijete bila posvojena“, rekla nam je u jednom dahu vidno radosna ova HKM-ova sugovornica koja je u istom tonu nastavila svoje svjedočanstvo:

„Osjetila sam Božju blizinu kao dijete. Kroz odrastanje toga nisam bila tako svjesna jer mladi čovjek, naravno, inače nije puno toga svjestan sve dok ne dođe u nekakvu zreliju dob.“

Naglašava da joj se, s tim u vezi, toliko toga dobrog dogodilo u svakom segmentu života. Darovao joj je Gospodin glazbu kao talent, kao najbolji mogući način za nju kao ženu i kao ljudsko biće da se može izraziti u svojoj vjeri.

„Na taj način mi se doista približio – na onaj intimni, prisni – da sam ga u takvom obliku najbolje osjetila i dalje s odrastanjem na glazbenom put upoznala Boga na onaj pravi način.“

Moralo se dogoditi i upoznavanje sa suprugom – nastavlja – kako bi počela razmišljati duboko o duhovnosti, jer je i on bio vjernik, a devet godina stariji i utoliko zreliji u mnogim stvarima pa tako i u kršćanstvu. Upoznali su se dok je Željka imala 19 godina, a oženili dvije godine kasnije.

„Zajedno smo rasli u vjeri“, prisjeća se.

Jako puno vremena su uložili u međusobno upoznavanje, dugo su razgovarali o vjeri i o svemu drugome, pa onda u tim godinama također spontanije odlučuješ o daljnjem načinu života. Odlukom da napusti prvu postavu zadarskog glazbenog sastava ‘Riva’, tada vrlo popularnog, Željka Marinović je mnoge i neugodno iznenadila.

Naime, njezin glazbeni put trebao je ići estradnim, očekivanim, načinom u to vrijeme jer su se zbog nastupa nizale i nagrade.

Porin 2009. u Šibeniku (Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL)

„To je doista bio utabani glazbeni put uspješan i slavan“, kaže, ali i baš tad, međutim, u jednom takvom trenutku upoznala je svoga supruga i odlučila se udati za njega.

Obitelj mi je postala primarna, a u glazbi više nisam mogla pjevati tek tako kitice poput: Ja volim tebe, ti mene

„U jednoj godini sve sam prelomila i stavila glazbu u drugi plan što je vrlo vrlo čudno bilo jer, kažem, cijelo vrijeme moga odrastanja glazba je bila primarna, bila je najvažnija, a dogodilo se da sam sve naglo promijenila i odredila prvenstveno biti žena“, poručuje hrabro.

Vrlo brzo rodila je troje djece. Htjela je i više ali dragi Bog to određuje.

„Sve je ovo bilo vrlo spontano. Obitelj mi je postala primarna, a u glazbi više nisam mogla pjevati tek tako kitice poput: ‘Ja volim tebe, ti mene’ ili slično nešto. U glazbi je poruka morala biti daleko dublja, morala je biti svjedočanstvo onoga što želim živjeti i što jesam.“

Za te riječi, a i takve pjesme o kojima nam govori najzaslužniji je bio bard duhovne glazbe pokojni Čedo Antolić koji nas je napustio 23. kolovoza 2019. godine.

‘Željka i Čedo’ bio je zapravo sinonim na duhovnoj glazbenoj sceni u Hrvatskoj.

‘Željka i Čedo’ (Osobna arhiva Željke Marinović)

Ovoga ljeta povodom prve godišnjice Čedine smrti, u uvjetima korone i karantena, bardovi prijatelji snimili su spot i pjesmu te je objavili na YouTube kanalu.

Često je Čedo znao doći kod mene i Zorana, bio je član naše obitelji na jedan poseban način

Njegov sin Matija izabrao je za tu priliku pjesmu ‘Koraci’ čiji se stihovi lako mogu pripisati svemu onome čime je bard zadužio nove generacije izvođača duhovne i kršćanske glazbe kod nas.

„Često je Čedo znao doći kod mene i Zorana. Bio je član naše obitelji na jedan poseban način. Kad bi nam donosio svoje nove pjesme nas dvoje smo bili redovito ona druga strana – kritičarska – pa mu je moj suprug u jednom trenutku, sjećam se, rekao: ‘Ta, nisi ti to napisao, Čedo…’ A on mu je odgovorio: ‘Zoki, valjda sam nekaj i ja napravil…’“

„Tu je uvijek bilo simpatičnih doskočica i kažem“ – nastavlja ovog puta sa sjetom i tugom jer Čede više nema – „bili smo toliko povezani, toliko bliski, mogli smo doći jedno kod drugoga i jedno drugome reći i lijepih i manje lijepih stvari“.

No, nije se nikada ništa zamjerilo, jer – kad bi se ponekad i ‘zakačili’ – on bi redovito već sutra ujutro nazvao Željku i prvo što bi joj rekao bilo je: „’Mala, bok. Kak’ si?’

U HKR-ovoj emisiji ‘Zašto vjerujem’ Željka Marinović nam je još rekla: Čime su je redovnici i redovnice natjerali na plač? Zašto joj je jedna crkva Sv. Ante posebna? Što duhovnost čini s našom prolaznom tjelesnom ljepotom? I kakve joj u zadnje vrijeme Gospodin možda šalje znakove i to zahvaljujući Hrvatskom katoličkom radiju?

Snimku u cijelosti poslušajte u nastavku: