„Zašto vjerujem? Zato jer bez vjere, smatram, ne bih mogla živjeti, zato što me je traganje za Bogom dovelo do toga da me sve vodilo k Njemu i postala sam svjesna kako bez Boga ja ne mogu učiniti ništa.” Ovo je samo jedan mali dio razmišljanja Vukovarke Lidije Dugan, članice nacionalnog vodstva Inicijative '40 dana za život', iz emisije 'Zašto vjerujem' čija nova sezona, kao i nova kampanja ove pro-life inicijative, počinju istoga tjedna - koji je pred nama.
Lidija Dugan poručuje da vjeruje u Boga i zato „što mi to daje nadu u nekakve moje želje, moje snove, da bi se oni mogli uskladiti s voljom Božjom kako bi oni postali stvarnost u mome životu”.
Rekla nam je ujedno, kao sugovornica HKR-ovog ‘Zašto vjerujem’, da joj se Gospodin u životu očitova i približio kao Milosrdni Bog koji razumije, koji za nju ima nešto novo i koji je svakog dana jednako velik.
S druge strane, ono što joj je najteže u našoj kršćanskoj vjeri jest čekanje – čekanje koje daje nekakav plod nade i da vidi rezultat molitve koju smo molili u vjeri i pouzdano.
No, trebamo naučiti – nastavila je – da je život ono što nam se događa dok zapravo čekamo da nam se nešto drugo dogodi.
Ja sam se Gospodinovom pozivu odazvala i trudim se svim silama što više pomoći ljudima onako kako bi to On htio
Mi, naime, provedemo život iščekujući određene ‘velike’ trenutke svoga života, a valja živjeti svaki dan i svaki trenutak kao da je on upravo taj sadašnji i vječni jer je sam Bog uostalom vječna sadašnjost i vječni trenutak, kaže Lidija Dugan.
Ona se – spomenimo – kampanji ’40 dana za život’ priključila u samim počecima; u korizmi 2015. kada se iz Vukovara priključila nacionalnom vodstvu, dok se prva kampanja organizirala samo godinu ranije u Zagrebu.
Potvrdila nam je – na upit – da se nekada zaista osjeća kao ‘oruđe Božje’ u Njegovim rukama, ponaosob otkako je u apostolatu nerođenih.
„Pozvana sam u Gospodinovo ime djelovati. Ja sam se tom njegovom pozivu odazvala i trudim se svim silama što više pomoći drugim ljudima onako kako bi to On htio.”
Nastavlja: „Sve što imam je dar od Njega. I primjećujem, zna mi se dogoditi često u situacijama, kada sama proučavam Sveto Pismo u nekim turbulencijama života, da se dogodi taj upliv Božje milosti u razgovoru s nekom trudnicom, ili ženom koja je već učinila pobačaj. Tada izvlačim neke riječi koje mi Gospodin u određenom teškom trenutku daje. Ja ih njima prenosim i vidim promjenu u njima, u utjesi koju dobivaju.”
Po pitanju, pak, ‘moći molitve’ na sljedeći je način odgovorila:
„Ja bi rekla da je svaki trenutak kada se neka majka odluči za život trenutak u kojem se pokazuje moćna ‘Ruka Božja’ nad smrću. Tu se pokazuje njegova velika pobjeda nad onim koji želi uništenje života.”
Nerođeni život je Božji plan za čovjeka i za njegovo spasenje i čovjek je plan koji treba hodati ovom zemljom
Sukladno tome ide snaga molitve – pojašnjava – koja se događa kroz taj proces kada se patimo, kada se borimo, kada molimo. Kroz molitvu, kroz boravak u njegovoj prisutnosti, On daj snagu da u Inicijativi ustraju.
I tu Gospodin pokazuje svoju moć – kako se slikovito izrazila – „kada takoreći s Neba grune s određenom odlukom; dijete se spasi, dolazi novi život i sasvim se otvaraju neke nove perspektive”, svjedoči nam ova vrlo srčana Vukovarka.
Pitali smo je ‘zbog čega se uključila u ’40 dana za život’. Odgovorila je: Zato što je to istina koja nikad neće proći.
To je apsolutna istina; nerođeni život je Božji plan za čovjeka i za njegovo spasenje i čovjek je plan koji treba hodati ovom zemljom i to će uvijek biti istina, ali i uvijek će biti istina da je pobačaj ubojstvo čovjeka, da je pobačaj nešto izvanredno loše.
Pobačaj je šteta, on je grijeh i sa sobom nosi, osim smrti, i veliki posljedice za majku, oca, obitelj i sve druge vezane, čitavo društvo. Zato je to ono, što se kaže, za što vrijedi boriti se i ako bi za nešto bila u stanju umrijeti onda vrijedi za to i živjeti.
Ovdje je HKR-ova sugovornica podsjetila, ali i upozorila na činjenica da se, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, 50 milijuna djece godišnje ubija pobačajem, a gdje su spirale i gdje su sva druga kontracepcijska sredstva, gdje su zamrznuti zameci, umjetna oplodnja i sve drugo u industriji pobačaja, pita se ona.
„To su teške teme gdje smo mi, zapravo, ušavši u inicijativu vrlo onako laka srca, prostodušno, odlučili izraziti svoje mišljenje i podržati sve koji će nam se obratiti za pomoć. Ušli smo u jedan svijet dotada nam apsolutno nepoznat i neviđen i on se sve više i više širi i sve više vidimo deformacije i devijacije u spolnom i bračnom smislu.”
„Sve to ljude na kraju dovodi do toga da se žele odlučiti za pobačaj, a mi želimo biti tu da oni shvate, i da majka shvati, kako to ne moraju učiniti jer ima ljudi koji će im pomoći i zbog kojih trudna majka nije sama”, rekla je uz ostalo Lidija Dugan koja je u emisiji ‘Zašto vjerujem’ i ova pitanja otvarala:
Što molitva Bogu čini lakim u međuljudskim odnosima? Postoji li sv. Lidija? Može li se duhovnost naučiti? Čime se obogaćuje na Sustavnom studiju duhovnosti kod karmelićana u Remetama?
Koje je najteže pitanje u emisiji ‘Zašto vjerujem’? Kolika su im pomoć redovnice u apostolatu nerođenih te što je Grad sv. Bone dobio s novootvorenim Centrom za život?
Snimka razgovora je priložena u nastavku: