Rimski kanon (Prva euharistijska molitva) oblikovan je od 4. do 6. stoljeća od još starijih molitava. Zato se u njemu spominju sveci koji su tada bili poznati u čitavoj Crkvi kao svjedoci vjere u progonima, iz svih kršćanskih staleža. Među njima je sedam mučenica kojima se i danas vjernici rado utječu.

Na kraju kanona svećenik moleći govori:

I nama,
svojim grešnim slugama,
koji se uzdamo u tvoje veliko milosrđe,
podari neko mjesto u društvu svojih svetih
apostola i mučenika:
Ivana, Stjepana, Matije, Barnabe,
Ignacija, Aleksandra, Marcelina, Petra,

Felicite, Perpetue,
Agate, Lucije, Agneze, Cecilije, Anastazije

i svih svetih tvojih.
Primi nas u njihovu zajednicu
ne po našim zaslugama,
već po obilju tvoga praštanja:
po Kristu, našem Gospodinu.

grob sv. Lucije / Foto: Wikimedia Commons

Mučenice zbog vjere

Sv. Felicita

Bila je mlada trudna ropkinja iz 2. stoljeća, koju su Rimljani progonili zbog kršćanske vjere i osudili na smrt u Koloseju, zajedno sa sv. Perpetuom.

Felicita je bila uhićena dok je bila u osmom mjesecu trudnoće.

Prema zakonu nije bilo dopušteno pogubiti trudnu ženu. Ona je, međutim, žarko željela otići u raj i nije htjela podnijeti mučeništvo odvojeno od ostalih kršćana s kojima je bila uhićena.

Ona i njezini drugovi su se stoga molili i prije termina rodila je zdravu djevojčicu koju su dali jednoj „sestri“ u Kristu da ju odgaja kao vlastitu kćer. Felicita je tako mogla podnijeti mučeništvo sa svojim prijateljima.

Sv. Perpetua

Plemkinja iz Kartage bačena je u zatvor kao i Felicita jer je odbila zanijekati svoju kršćansku vjeru. Svoja iskustva bilježila je u dnevnik, koji je bio vrlo popularan nakon njezine smrti.

Perpetua i njezini drugovi bili su bačeni divljim zvijerima: muškarci leopardu, medvjedu i vepru, a Perpetua i Felicita volu.

Izvještaj o njihovom mučeništvu uključuje zanimljive pojedinosti, poput činjenice da je Perpetuina odjeća bila poderana, no ponovno ju je navukla preko sebe da bi zaštitila svoju čednost, a kad joj je kosa bila razbarušena, ponovno ju je podigla, da ne bi mislili da tuguje u trenutku slave mučeništva.

Sv. Anastazija (Stošija)

Rimska udovica nakon suprugove smrti posvetila je svoj život djelima milosrđa, posebice vodeći brigu o progonjenim kršćanima. Ubijena je tijekom Dioklecijanova progona.

Bila je uhićena 304. godine i na sam Božić spaljena na lomači.

U Rimu je bio običaj da Papa na Božić slavi misu zornicu u bazilici svete Stošije, u spomen na njezino mučeništvo.

Za vrijeme barbarskih provala Huna i Avara, bizantski car Nicefor moći svete Stošije darovao je zadarskom biskupu Donatu. Od tada grad Zadar u svojoj katedrali s poštovanjem pobožno čuva ostatke svete mučenice.

sv. Lucija na grobu sv. Agate / Foto: Wikimedia Commons

Djevice mučenice

Sv. Agata (Dobrila)

Kao mlada djevojka izabrala je Isusa za svog zaručnika. Tadašnji rimski upravitelj Sicilije Kvintijan poželio je Agatu, a nakon što ga je odbila optužio ju je zbog njezine vjere i dao zatvoriti. Bilo je to u vrijeme Decijeva progona kršćana u 3. stoljeću.

Nije se htjela odreći Isusa Krista, pa je mučena tako što su joj odsječene grudi, provela je nekoliko dana u zatvoru bez hrane i bačena je u vatru.

Pokazala je čvrstu i neustrašivu vjeru. U zatvoru je imala viđenje sv. Petra apostola koji ju je utješio i izliječio joj rane.

Bila je posebno štovana u prvoj Crkvi te se vjeruje da je godinu dana nakon njezine smrti, njezinim zagovorom talijanski grad Catanija spašen od erupcije Etne.

sv. Petar posjećuje sv. Agatu u zatvoru / Foto: Wikimedia Commons

Sv. Lucija

Poznata svetica rođena je u 3. st. te je u ranoj mladosti svoje djevičanstvo posvetila Kristu. Njezina majka nije bila toga svjesna pa joj je ugovorila brak, koji je ona odbila zbog svog zavjeta.

Bila je izložena raznim mučenjima, čak su joj izvadili oči.  Prisiljavali su ju da žrtvuje rimskim idolima. Odbila je ponudu riječima:

„Ja poznam samo jednoga Boga, stvoritelja neba i zemlje. Njemu je najdraža žrtva kad pomažemo siromahe i udovice. Sve sam svoje razdala siromasima. Preostalo mi je još jedino da i samu sebe žrtvujem Gospodinu.“

Prije pogubljenja odrubljivanjem glave, uspjela je primiti Euharistiju i predvidjeti skoru smrt Dioklecijana i kraj progona kršćana. Njeno predviđanje ubrzo se ostvarilo.

sv. Agneza / Foto: Wikimedia Commons

Sv. Agneza (Janja)

Bila je bila kći bogatih i istaknutih roditelja u Rimu. Posvetila se Bogu i odbila udati za sina guvernera, tvrdeći da se obećala Gospodaru Svemira i da joj Prokop ne može ponuditi nikakvo bogatstvo ni slavu koja bi bila ravna onoj koju joj nudi njezin Zaručnik, koji joj je obećao da je nikada neće ostaviti.

Zbog vjernosti Kristu ubijena je u dobi od 12 godina, na samom početku 4. stoljeća.

Prema drugim izvještajima rimski prefekt odredio je da se Agnezu golu vuče ulicama, međutim legenda kaže da je njezina kosa čudesno narasla i prekrila joj cijelo tijelo. Zatim je osuđena na smrt na lomači, ali drvo nije htjelo gorjeti. Na koncu su joj odrubili glavu.

Njezino ime znači „janje“, te stoga svake godine na njezin spomendan Papa blagoslovi nekoliko janjaca, od čije se vune prave paliji za biskupe, piše Nedjelja.

Sv. Cecilija

I ona je bila plemkinja koja se Bogu zavjetovala na djevičanstvo. Bila je prisiljena na udaju za Valerijana, koji joj je dopustio da nastavi živjeti u posvećenom djevičanstvu te se i sam krstio. Na dan zaruka, „dok su odzvanjala glazbala, ona je u srcu pjevala samo Gospodinu, svojem pravom zaručniku“.

U progonima kršćana Cecilija je uhićena i zatvorena. Prije smrti sav svoj imetak razdijelila je siromasima.

Osuđena je na smrt zbog kršćanske vjere između 176. i 180. godine, u vrijeme cara Marka Aurelija. Krvnik joj ni nakon tri pokušaja nije uspio odrubiti glavu. Budući da zakon nije dopuštao i četvrti pokušaj, Cecilija je ostala na životu još tri dana.

Ostala je poznata kao zaštitnica crkvene glazbe i glazbenika.